Dubravko Posel nije im samo učitelj. U šali kaže, on je i prijatelj, pomoćna kuharica
Mnoge su škole, matične ili područne, u godinama demografskog pada zatvorile svoja vrata. I u maloj Prekopi u Međimurju, kod Štrigove, nekada je bilo više učenika. Danas tu područnu školu pohađa 5 učenika.
No, znaju ondje da sa školom umire i selo pa u nju mnogo ulažu. Škola zato ima sve, od solarnih panela do dizalica topline, piše HRT.
Zanimljiva su oni mala obitelj. Doslovno jer u prvom redu dvije su sestre i brat. U školi ih je ukupno petero. Pjevaju složno, imaju zajedničke omiljene predmete.
– Informatika, glazbeni, tjelesni, govori Ana, učenica PŠ Prekopa, Štrigova.
– Glazbeni, hrvatski, matematika, likovni, tjelesni, kazao je Viktor.
Kako je ići u jednu od najmanjih škola na sjeveru?
Iskra govori kako je lijepo. No, da je još više prijatelja ne bi bilo loše.
Dubravko Posel nije im samo učitelj. U šali kaže, on je i prijatelj, pomoćna kuharica.
– Raditi s 3 razreda, jednim učenikom u prvom, 2 u četvrtom i 2 u trećem je izazovno. Nastava je zahtjevna u pripremi i realizaciji, naglašava Dubravko Posel, učitelj razredne nastave.
Područne škole bogatstvo su malih mjesta. Dok se, nažalost, mnoge gase, ova se uređuje.
– Ta mala škola se grije na solare, igralište ima, bit će to škola uređena tako da joj ništa neće nedostajati, rekao je Stanislav Rebernik, ravnatelj OŠ Štrigova.
Nekada je ovdje bilo 40 učenika. No, i Štrigova, međimurski pogranični kraj, kroz godine je demografski osiromašen. U posljednje vrijeme – ipak nije sve tako crno.
– Ono što vidimo je da se vraćaju ljudi, rijetko se sada događa da netko ode, govori Rebernik.
U rodno Međimurje vratila se i učiteljica vjeronauka. Rad u Prekopi pravi joj je užitak.
– Definitivno je bolje, mogu raditi sa svakim posebno, prednost je da se lakše posvetimo učenicima, istaknula je Tamara Vugić, vjeroučiteljica.
I ništa im ne nedostaje. S osmijehom ispraćaju goste iz možda najuređenije male škole u ovom kraju, piše HRT.
