Međimurec Kristian Novak bio je viceprvak Europe i najbolji hrvatski karataš
Kristian Novak čovjek je impresivne i nesvakidašnje i građanske i profesionalne biografije. Iako je rođen u Baden- Badenu te odrastao u obitelji međimurskih gastarbajtera i živeći u tzv. barakama za jugoslavenske radnike, u rodno se Međimurje vratio nakon što mu je umro otac. Bio je dječak, nesvjestan sebe i svjetova koji su ga okruživali, piše Tportal.
Iz tog, naime, osvještavanja proizilazi veličina njegovog književno-umjetničkog djela. Veliki i ozbiljni romani, kakvi se gotovo više i ne pišu, s upečatljivim likovima i njihovim karakterima, sa sudbinama od kojih se čovjeku smuči život, rezultat su jedne neobične što osobne što kolektivne geopoetike prostora. A prostor je Međimurje, skrajnuto, zaboravljeno, neistraženo. Novak je veliki hrvatski pisac, jedan od onih rijetkih kojem je književnost život, a život književnost, jedan od onih koji dolaze s geopolitičkih rubova kako bi nam ispričali bolne istine o nama.
To je Novak kakvog poznajemo i čitamo danas: njegovi se romani masovno posuđuju po knjižnicama, mladi redovito pišu diplomske i seminarske radove o njegovoj književnosti, grupe obožavatelja pokorno stoje u redovima kako bi im potpisao primjerak romana, panično kupuju karte za predstave nastale po njegovim romanima. I malo koji suvremeni hrvatski pisac srednje generacije ima taku jaku i pasioniranu zajednicu čitatelja i čitateljica kakvu ima Novak. Uz književnu, Novak ima i blistavu znanstveno-pedagošku karijeru, ali imao je i još jednu prije toga – onu karatašku. I ne, nije to bio tinejdžerski hobi u vremenu kada hormoni ‘polude’, nego konturiran i ozbiljan rad koji je tražio žrtvu, odricanje i čini mi se, veliku strast.
Viceprvak Europe i najbolji hrvatski karataš
Bio je poprilično fokusiran na sport kojim se bavio, izuzetno strastven, i nije ga ništa drugo od sportova zanimalo osim karatea, i to je dojam koji je na mene ostavio kada smo se prvi put upoznali, ističe za tportal Daniel Bok, nekadašnji Novakov kolega – karataš, a danas profesor na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu.
“Kada se uhvati nečega, onda to bude uspješno. Zato me i ne čudi njegov uspjeh na književnom polju; izuzetno je fokusiran, veliki radnik, i zato je i uspješan. Bili smo cimeri u studentskom domu na Savi, znam da mu ranojutarnja buđenja nisu draga, pa vjerujem da se mučio s time dok je pisao ‘Slučaj vlastite pogibelji’. Pročitao sam da je rekao da se ustajao u pet ujutro da bi pisao. Ali to je Novak, kada ima cilj, nikakve prepreke ne postoje“, rekao je Bok, piše Tportal.
Novak je, podsjetimo, u razdoblju od 1992. do 2009. bio uspješan sportaš. Bio je kategorizirani vrhunski sportaš Hrvatskog olimpijskog odbora od 1998, a kao član karate reprezentacije Hrvatske postaje 1998. i četiri godine kasnije, na Svjetskom prvenstvu osvaja broncu, a na Europskom 2006. osvaja srebro. Nakon karataške karijere i kratkog vremena provedenog studirajući na Pravnom fakultetu, Novak je upisao njemački jezik i književnost, te počeo pisati. Danas je sveučilišni profesor, nastavnik, prevoditelj na Katedri za njemački jezik Filozofskog fakulteta u Zagrebu, i ozbiljan pisac čije knjige s oduševljenjem dočekuje i široka publika, ali i književni kritičari. Cijeli članak pročitajte OVDJE.
