Svijećnica je spomendan na događaj kada su, prema propisu Mojsijeva Zakona, Josip i Marija donijeli dijete Isusa u Hram da ga, kao prvorođenca, obredno prikažu Bogu
Mojsijev zakon propisivao je za rodilje da trebaju žrtvovati janje, a siromašni dvije grlice ili dva golubića. Ljudski život nema cijene u Božjim očima jer je on od začeća do prirodne smrti najveći Božji dar, stoga i Marijina žrtva golubica jest simbolika zahvalnosti Bogu za dar života – zahvalnosti onomu na čiju je sliku i priliku stvoren.
Roditelji su u Hramu susreli starca Šimuna, koji je uzeo Dijete u naručje i u nadahnuću je prepoznao u njemu budućega Mesiju. Šimun je Isusa nazvao Svjetlom, “Svjetlost na rasvjetljenje naroda”. Otuda blagdanu pučko ime Svijećnica.
Šimun također izriče proročanstvo o Isusovoj budućnosti i bolima njegove majke Marije. Isus će biti znak osporavan. Mnogi će ga odbaciti jer njegov nauk i djela će za mnoge biti “Tvrda besjeda koja se ne može slušati a još manje prihvatiti”.
Spominjući se toga događaja, vjernici danas u crkvu donose svijeće na blagoslov.
Sveti papa Ivan Pavao II. ustanovio je ovaj blagdan 1997. godine da se 2. veljače obilježava kao dan osoba Bogu posvećenog života.
Ovaj nas blagdan upućuje na važnost shvaćanja Isusa Krista kao jedinoga istinskoga Svijetla, pa smo i mi poput Šimuna pozvani zahvaljivati na tom daru te se truditi u svome životu slijediti Svijetlo koje prosvjetljuje cijeli svijet.
Pozvani smo biti putokaz drugima da dođu do toga Svjetla.
‘I dok palimo svijeće
Znamo da je on Svijetlo svijeta
Svijetlo istinito koje nam pokazuje put
Slijedimo ga da bismo imali život’.
