MARIJAN BELČIĆ Zbrisao u mirovinu dok je još mlad

Nakon 25 godina i 6 mjeseci provedenih u uredništvu Lista Međimurje, novinar Marijan Belčić uputio se u zasluženu mirovinu. Kako sam kaže, neće on u mirovinu jer mirovati neće, on će u penziju i to aktivnu. Iako je odluka bila teška, obogaćen iskustvom s terena i mnogobrojnim poznanstvima oprašta se s aktivnim novinarstvom no, novinarsko oko i uho nastavit će tragati za pokojom zanimljivom pričom koju će rado dostaviti na dobro mu poznatu adresu. Kolege i direktor Bojan Benčik su ga darovali na odlasku. Martina Kovač Radmanić

Marijan Belčić, jedan od posljednjih iz stare garde novinara koji su stvarali List Međimurje, odlučio je težak novinarski posao u svojim šezdesetim godinama (“dok sam još mlad“) zamijeniti mirnijim, umirovljeničkim životom.

Belčić je prvi put zaplakao 1. lipnja 1960. godine u Čakovcu, a ostalo je povijest. U mladosti je bio sportaš, folkloraš, glumac-amater, recitator, pjevač… I prije završene gimnazije i studija na ondašnjoj Pedagogoškoj akademiji već je naveliko pisao, bio je urednik omladinskof i gimnazijskog glasila, a u Listu Međimurje je davne 1977. objavio svoj prvi komentar. Prije dolaska u List Međimurje, u srpnju 1995. godine, radio je u Službi informiranja Građevinskog kombinata Međimurje kao novinar i urednik, zatim na Televiziji Međimurje te kao radijski autorsvojevremeno vrlo slušanog Komentara uživo. Pisao je kolumnu Res publika, kratko vrije bio je i glavni urednik Lista Međimurje, da bi se vratio na teren, među ‘male‘ ljude s kojima je znao stvoriti poseban odnos.

Pripadnik je generacije novinara koja je rukopise pretapala u tiskarama u olovne retke, sama fotografirala i razvijala fotografije, a digitalne tehnologije dočekao je s nalivperom u ruci. Angažirao se i u zaštiti radnih prava novinara radom u brojnim tijelima. Iz životopisa mu se nikako ne smije oteti pokušaj osvajanja ‘titule’ međimurskog župana na jednim poodavnim izborima. Politika ga je prošla, ali nije strast za očuvanjem međimurskog zavičajnog blafa – međimurskog konja.

To je Marijan u suhoparnim podacima, ali Marijan Belčić je prije svega kolega koji je uvijek spreman pomoći i podijeliti svoje znanje, gospodin sa stavom i škrljakom, čovjek kojega čitatelji vole i s kojima je nepogrešivo znao podijeliti lijepe i teške trenutke i te emocije pretočiti u novinarski tekst. Naš Marjanča je i sam svoj majstor s dovoljno strojeva i alata u garaži za tri-četiri obrta, strastveni pušač i kavopija u stalnom nesporazumu s vinoljubima. M. B. je prije svega ponosni otac dvojice sinova i još ponosniji djed troje unučadi. 

Pojedini ljudi obilježe neko razdoblje u svojoj branši, Marijan Belčić pripara redovima onih koji su obilježili međimursko novinarastvo. Umirovljenički dani neka mu budu ispunjeni i sretni!

Vlado Trstenjak (u očekivanju mirovine)