Zavirite u fotogaleriju i pogledajte koga smo sreli u gradu tijekom sivog jutra u Čakovcu.
Tmurno i prohladno prijepodne spustilo se nad Čakovec, donoseći sivo nebo i tiši gradski tempo. Ulice su vlažne, koraci prolaznika ubrzani, a pogledi često usmjereni prema satu ili toplini zatvorenih prostora. Zima se još ne da…
U takvom ozračju, gradski kafići postaju utočišta. Iza zamagljenih izloga vlada ugodna toplina, miješaju se mirisi kave i razgovori koji se vode tišim glasovima. Uz prvu jutarnju kavu komentira se vrijeme, obaveze i planovi, ali gotovo neizbježno dolazi ista tema – koliko se svi već raduju proljetnom suncu, otvorenim terasama i onim prvim kavama na zraku, bez rukavica i kaputa.
Ipak, unatoč sivom nebu smiješka nije nedostajalo. Kratki susreti, poznata lica i usputni pozdravi podsjetili su da raspoloženje u gradu ne ovisi uvijek o vremenskoj prognozi. U prolazu se razmijeni pokoja šala, klimne glavom ili dobaci rečenica koja razbije jutarnju tmurnost – dovoljno da dan započne s malo lakšim korakom.
Iako su stolovi zasad još unutra, u razgovorima se već „otvaraju“ terase. Spominju se sunčani dani, duži boravci u gradu i ona posebna živost koju Čakovec dobiva čim se pojave prve zrake toplijeg vremena. Kao da se cijeli grad polako priprema za promjenu, strpljivo čekajući pravi trenutak.
Do tada, svakodnevica teče mirno. Sivo jutro nije donijelo živost, ali je donijelo onaj poznati osjećaj zajedničkog iščekivanja. Jer čak i kad je sivo, Čakovec ima svoju toplinu – u ljudima, kratkim susretima i malim navikama koje svakom danu daju smisao.
