Voćkarica&Vrtlarica Vas sljedeće dvije nedjelje daruje na Facebook stranici. Zaigrajte i vi nagradnu igru s našom Sanjom koja će objavit fotografiju s voćem i povrćem iz vlastitog uzgoja. Morat ćete procijeniti težinu, ako ćete biti najbliži u procjeni osvojit ćete sve što je na fotografiji. Sretno!
Vrhunac svakog vrtlarenja je zasigurno užitak u konzumiranju uzgojenih plodova. Zbog trenutno slabijeg izbora svježeg voća i povrća, idealno je vrijeme za spremanje jela od tikve. Obiluju beta-karotenom koji doprinosi kvaliteti kose, kože i noktiju, kao i jačanju otpornosti organizma na sunčevo zračenje. Tikve su prošle trnovit put od “hrane za svinje” do “kraljice jeseni”. Čak se i u jednoj narodnoj izreci nalaze u ne baš dobrom društvu: Tko sa vragom tikve sadi, o glavu mu se razbijaju.
Tikve pečenice i muškatne tikve mogu se čuvati više od 6 mjeseci u prozračnim i suhim skladištima na temperaturi od oko 10°C.
U različitim dijelovima Hrvatske nazivaju ih različitim imenima (bundeva, buča, tikvica, turkinja, pečenica, mirisača, cuka) koja ih ne razlikuju, pa se stječe pogrešan dojam da se radi o jednoj vrsti. Tri su osnovne botaničke vrste iz roda Cucurbita koje se uzgajaju kao povrće, a razlikuju se prema obliku i građi lista, cvijeta, stapke, ploda i sjemena. Ono što je daleko važnije za hobi vrtlare je poznavanje razlika između optimalnog trenutka berbe, načina konzumacije i skladištenja. Ponekad se koriste i latinski nazivi vrsta kako ne bi došlo do zabune.
Kod obične tikve (Cucurbita pepo) koriste se samo mladi plodovi za pripremu jela. U tu grupu ubrajamo tikvice, patišone i buče. Zovemo ih i ljetne tikve jer se koriste za potrošnju u svježem stanju, a beru se sukcesivno kako plodovi dosižu željenu veličinu. Nije rijetkost da se u povoljnim uvijetima zametne puno plodova, ali to su već “slatke brige”. Ukoliko nekoliko plodova preraste ciljanu veličinu moramo ih pobrati, jer će oni kočiti razvoj novih mladih plodova. Plodovi tikvica beru se već 6 dana nakon oplodnje, a najčešći način pripreme je pohanje i pirjanje. Patišoni ili zvjezdaste tikvice beru se vrlo mlade i mariniraju se slično kao krastavci. Buče se beru kada plod dosegne približno 2/3 pune veličine, a vanjska kora je mekana. Od njih se priprema poznati zagorski specijalitet “bučnica”. U ovom dijelu moram spomenuti i tikvu golicu koja je dobro poznata kultura u sjeverozapadnoj regiji. Sjemenke nemaju čvrstu ovojnu ljusku, a koriste se za proizvodnju bučinog ulja.
Sjemenkama tikva golica pripisuju se čudotvorna svojstva. Dodajemo ih u juhe, salate, peciva i kruh, a mogu se jesti i samostalno kao grickalica.
Tikve pečenice (Cucurbita maxima) konzumiraju se u zimskom i proljetnom periodu kada je ograničen izbor svježeg voća i povrća. Najvažniji uvijet za dobro čuvanje je zrelost plodova. Stoga prilikom sjetve birajte ranije kultivare koji dozrijevaju nakon 90 dana. Beru se prije prvih mrazeva zajedno sa stapkom koja služi kao drška. Preporučam da ih dobro očistite od zemlje, odumrlog lišća i na par dana ostavite na toplom mjestu kako bi brže zarasla eventualna oštećenja.
Popularnu Hokkaido tikvu svrstavamo u tikve pečenice. Boja mesa je narančasto crvena, a obiluje beta-karotenom, vitaminom B1 i sirovim vlaknima. Koristi se uglavnom za pripremu krem juha.
U posljednje vrijeme jako su popularni kultivari Hokkaido i Kabocha, ali nikako ne smijemo zanemariti lokalne ekotipove. Uglavnom su to plodovi sive boje, glatke kore, okruglog ili okruglo sploštenog oblika, intenzivne žute boje mesa, težine od 3 do 8 kilograma. U donjem dijelu Međimurja zovemo ih turkinje, a tradicionalno se pripremaju za Badnjak isječene na kriške i pečene u pećnici.
Za mene je pečena turkinja najbolji primjer jela koju popularan kuhar Jamie Oliver naziva “comfort food”(tradicionalno jelo koje budi sentimentalne osjećaje kod konzumenta, a odlikuje ga visok sadržaj ugljikohidrata i jednostavna priprema).
Za muškatne tikve (Cucurbita moschata) vrijede slična pravila glede berbe i konzumacije plodova kao i za tikve pečenice. Razlikuju se od pečenica po kruškolikom obliku ploda. Boja ploda je krem bijela do žuta, a kora može biti glatka ili naborana.
Najpoznatiji predstavnik grupe muškatnih tikvi je Butternut. Ove godine po prvi put sam uzgojila i njezinog bliskog srodnika tikvu Butternut Rugosa (naborane kore, veće težine) koja me oduševila okusom i intenzivnom bojom mesa.
Budući da su radovi na otvorenom zbog vremenskih prilika svedeni na minimum, preostaje nam da uživamo u jelima od namirnica koje smo vrijedno proizveli i veselimo se sljedećoj vrtlarskoj godini.
Muffin i marmelada od turkinje i jaaaako fini sok od muškatne tikve. Tikvičanstveno 😉