Rijetki su primjeri u našoj sportskoj javnosti da je jedna obitelj toliko zaljubljena i vezana uz nogomet, da srca članova te obitelji kucaju za boje jednog kluba. U ovom slučaju riječ je o obitelji Rebrek iz Kotoribe.
Supružnici Elvira (42)i Damjan (43), osim što svoja dva sina usmjeravaju na pravi životni put, oni svakog vikenda s njima “žive nogomet”.
– S obzirom da stanujemo tik uz kotoripski Sportski park, klinci su nam sve slobodno vrijeme provodili na igralištu ne odvajajući se od lopte. Starijeg Karla, danas 19-godišnjaka u stopu je pratio tri godine mlađi Lovoro. Bili smo posebno sretni kada su obukli plave majice “našeg” Graničara. Nije bilo treninga, pogotovo utakmica, gdje nismo bili uz njih. Tako je bilo u Kotoribi, a potom i Čakovcu kada su obojica, kao talentirani, otišli igrati u redove Međimurja – čuli smo u razgovoru s njihovim roditeljima.
Dodali su kako su bili sretni i zadovoljni, a radost su im učinili trenuci kada su se dečki ponovno vratili u matično jato. Danas su sretni jer su obojica postali standardni prvotimci Graničara, pogotovo Lovro kojem je tek 16 godina dok stariji Karlo glede poslovnih obveza počeo “kaskati” za malcem i rjeđe ulazi u prvi sastav.
Subota i nedjelja, ovisno kada Graničar igra, za njih su poseban dan. Sve radne obveze tih dana su podređene nogometu. Dečkima slijede pripreme, mami brzi ručak, tati savjeti ohrabrenja i tada svi zajedno u klub. Kada se igra u Kotoribi supružnici su najglasniji na tribinama, a kada se ide na gostovanje oni su i tu, doduše malo tiši.
Često znaju ostati “hendikepirani” jer je suprug i otac “terenac” pa propušta neke utakmice, a što se itekako osjeti na tribinama.
Što i kako dalje? Supružnici su rekli kako su im sinovi sve, i jesu, da će ih u svemu podržavati, a bili bi najsretniji kada bi u rezultatima Graničara udio Karla i Lovre bio što veći i djelotvorniji.
Tražili smo ih iz obiteljskog albuma najdražu zajedničku i sportsku fotografiju. Izvukli su onu iz 2011. godine kada je Karlo s juniorima Graničara bio osvajač juniorskog nogometnog kupa MNS.
– Voljeli bi da je ovakvih pehara više – rekli su uglas. A mama, kao mama je dodala:- Bode dečki, bode, samo se vi trgajte, a mi bomo svoje napravili… Poznajući ih, u to ne dvojimo.
