Čitam i gledam i ne mogu vjerovati kako ministar unutarnjih poslova ocjenjuje slučaj stradanja i kasnije umiranje hrvatskog branitelja i logoraša srpskih logora Darka Pajčića. Kaže ministar Ostojić kako je svemu kumovala rakija i kako je policajac Saša Sabadoš pravilno obavljao svoj posao.
Ako je Pajčić i popio koju više, zar ga treba udarati? Zar samo zato što je netko popio treba biti udaran? A da je Sabadoš Pajčića udario posvjedočilo je više osoba. Što o svemu misle drugi hrvatski policajci koji zaista svoj niti malo lagan i jednostavan posao obavljaju pravilno ne udarajući pripitu osobu. A Sabadoš da ima malo morala sam bi ostavio posao policajca, jer njegova reakcija nije bila niti malo policijska. Čovjek kojeg je udario o zid, ostao je bez trećine glave i na kraju od posljedica umro.
Jednako tako čitam i slušam ponovno razapinjanje blaženog Alojzija Stepinca. I ne mogu vjerovati kako će o njemu istinu govoriti pravoslavci iz Srbije. I ne mogu vjerovati kako mnogima nije važno što o Stepincu govori Židovka povjesničarka Esther Gitman. Kažu vodeći ljudi Crkve u Hrvata kako će mo po radu Papine osmeročlane skupine snažnije spoznati život i djelovanje blaženog Alojzija Stepinca.
Dugo već Katolici Hrvati, domoljuba i mučenika kardinala Stepinca smatramo svetim, ma što o tome mislio Papa Franjo i njegova radna skupina. Ako je u pitanju samo spoznavanje života i rada kardinala Stepinca u kontekstu II. svjetskog rata i poraća, zašto su onda potrebna i dva neutralna člana radne skupine. Netko želi da kardinal Stepinac trpi i 55 godina poslije smrti u zatočeništvu Krašića.
Pri kraju je godina i prošla su mnoga okupljanja na raznim obilježavanja obljetnica događaja u Domovinskom ratu, a nigdje i nitko nije spomenuo generala Mirka Norca, generala i viteza koji je zaslužan što Gospić nije postao Vukovar. Zašto se kolege i političari srame generala Norca? Zar zbog toga što smatraju da nije heroj ili zato što netko iz USA, EU i Srbije to od njih traži? A klicalo se ne tako davno ‘Svi smo mi Mirko Norac’.
Mislim si i to ti je Hrvatska koja je sama znala pobijediti u ratu, a sada u miru ne može slaviti svoje vitezove. A da mi to smrdi na USA potvrđuje mi i dolazak izvjesnog Joa Bidena u Hrvatsku. Imam osjećaj da je došao stvoriti neku novu tvorevinu poput Jugoslavije. Daj dragi Bože da nisam u pravu, kao što sam u pravu da Amerikanci bez računice nikome nisu pomogli. Ali zato bravo za predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović, što je uspjela naziv sramotnog Zapadnog Balkana pretvoriti u Jugoistok Europe. I naravno što nije dopustila Tomi Grobaru da je tri puta snažno poljubi.
Razočaran sam svime o čemu pregovara MOST s lijevim i desnim partnerima, jer se ne govori o bitnim stvarima za obične ljude, kao što su ukidanja valutnih klauzula pod hitno, ukidanje FINAe, deblokada blokiranih, otvaranje novih radnih mjesta, lustracija krvnika iz dvaju posljednjih ratova, progon onih koji su kriminalnom privatizacijom stekli ogromna bogatstva a vrijedne radnike otjerali na cestu, o legalizaciji građevina kojom se dodatno osiromašuju ljudi i o pravima hrvatskih branitelja čije predstavnike u Savskoj 66 nitko i ne spominje.
MOST je u svojoj predizbornoj kampaniji isticao’… ako ste posljednjih 20 godina zadovoljni, onda znate za koga glasovati,… ako niste glasujete za MOST…’. I sada MOST pregovara s onima koje smatra za sve slabo što nas je zadesilo u minulih dvadesetak godina?!
Sramim se što su mi sjeverni susjedi Slovenci koji bezobzirni i bezobrazno napinju bodljikavu žicu uz granicu s Hrvatskom, jer sada ne samo da imigranti s Istoka ne mogu preći granicu nego to ne mogu niti Hrvati koji imaju posjede s onu stranu granice. I obrnuto.
U nedjelju počinju Mise zornice i to je ono što me veseli, jer osim što je jutro moj dio dana raduje me što dan mogu započeti na Zornici gdje sam ranijih godina susretao osobe koje na nedjeljnim Misama baš i ne vidim. To je ta snaga i ljepota Zornice. Stoga,pođimo u nedjelju i u sve dane do Badnjak ana Zornice jer osim što je lijepo ništa ne košta, ato u ovoj velikoj krizi nije nevažno.