U kategoriji ‘Čovjek, ključ uspjeha’ HTZ nagradio je djelatnike u čak 25 zanimanja, a ovo su priče nekih od tih vrijednih pojedinaca.
Čovjek je ključ uspjeha u svemu, ali se angažman pojedinca ustvari najbolje očituje u turizmu. Ako ste zadovoljni konobarima, kuharima nekog restorana, vratit ćete se, ići ćete uglavnom u istu poštu, ako ondje već poznajete ljubazne gospođe na šalteru koje neće mrzovoljno procijediti nešto što tek u tragovima zvuči kao dobar dan. Lijepa riječ, ljubaznost, uslužnost djelatnika u turizmu sigurno su presudni da bi se gosti vraćali.
To je prepoznala i Hrvatska turistička zajednica koja već nekoliko godina dodjeljuje nagrade najboljim djelatnicima u turizmu u kategoriji “Čovjek, ključ uspjeha”. Nagrađuju djelatnike u čak 25 zanimanja; od kuhara, policajca, spasilaca na plažama, vozača, hotelijera, voditelja seoskog domaćinstva, animatora, inspektora, prodavača….
Nagrade su otišle pojedincima u sve dijelove Hrvatske, od Đakova, Slavonije, Dubrovnika, Međimurja, Istre.
Nagrađeni, svi redom, kažu kako je rad s ljudima najbolje u tom poslu te da je svaki dan novi izazov, koji, ako daš sve od sebe da najbolje odradiš posao, bude i prepoznat. Ovo su priče nekih od njih.
Jurovčak: Tatjana Hažić, domaćica seoskog turizma
Volim raditi s ljudima i zato mi ništa nije teško. Uživam u svom poslu – kaže diplomirana ekonomistica Tatjana Hažić iz Jurovčaka u Međimurskoj županiji, proglašena najboljom domaćicom seoskog turizma. U njezinu poslu vrijedi ono poznato pravilo da je “gost uvijek u pravu”. – Gost se mora osjećati kao kralj i treba mu udovoljiti – dodaje. Treba biti pozitivan, nasmiješen, a brige i probleme, ako ih u tom trenutku ima, ostaviti po strani. Njezini roditelji Biserka i Radenko prve su sadnice voćaka posadili prije tridesetak godina.
Ubrzo su posadili i trsove, a sve se potom pretvorilo u uspješnu priču o seoskom turizmu. S roditeljima rade i kćeri, Tatjana i Valentina. Bave se voćarstvom i vinogradarstvom, a imaju i vinsku kuću. Posla tijekom godine ima puno. Uz brigu o više od osam hektara voćnjaka i vinograda, treba ubrati 300 tona jabuka, proizvesti 3000 litara jabučnog soka, tisuću litara octa, 20.000 litara vina.
Tatjana je na fakultetu izabrala smjer turistički menadžment, radila je u toplicama, a danas je u obiteljskom OPG-u zadužena za marketing. To joj nije prva nagrada ove godine. Čitatelji Večernjeg lista OPG Hažić proglasili su najboljim u Hrvatskoj, a vinarija Hažić dobila je i drugu nagradu u akciji “Turistički cvijet – kvaliteta za Hrvatsku”. (Ivica Beti)
Đakovo: Blaženka Rotim, poštarica
– Dobar dan, kako ste, jeste dobro? – ponavlja Blaženka Rotim dok joj se pred poštanskim šalterom u Đakovu izmjenjuju stranke. Na popisu najboljih djelatnika ova je poštarica završila, vjeruje, zbog svog osmijeha i lijepe riječi. – Daleko smo mi od turizma pa nisam vjerovala da ću biti izabrana, ali baš zato mi je i drago da je netko iz našeg kraja prepoznat i nagrađen – započinje ova 46-godišnja Slavonka.
Hrvatska pošta radnoj joj je mjesto 25 godina, sjedi trenutno u uredu u Đakovu, a cirkulira i po obližnjim Punitovcima te rodnoj Satnici. – Važno je biti fleksibilan i razumjeti kako ljudi imaju i dobre i loše dane, poslušati ih, reći koju dobru riječ. I samoj mi je tako, ni meni nije uvijek do priče, ali prilagodljiva sam i otvorena – iskrena je Blaženka. Dok plaćaju račune ili šalju pošiljke, stranke joj znaju otvoriti dušu i pričati o životnim tegobama, dilemama. – Osjećam se ponekad kao u ispovjedaonici – šali se ona. Majka je petero djece, četiri su joj kćeri već studentice, a sin je 14-godišnjak. – Imam i dvije blizanke, njima su 22 godine – ponosna je naša sugovornica. (Suzana Lepan Štefančić)
Stubičke Toplice: Ana Zrinski, čistačica
– Vrlo sam ponosna, to mi je životna nagrada. A posebno mi je drago što je prva nagrada u toj kategoriji otišla upravo u moje Stubičke Toplice – kaže 37-godišnja Ana Zrinski iz Strmca Stubičkog, koja je osvojila prvu nagradu u kategoriji “čistač”. Posljednje četiri godine zaposlena je kao čistačica u općini Stubičke Toplice, dok je prije toga bila nezaposlena, pa stoga iznimno cijeni svoj posao i radi ga s ponosom i užitkom.
– Konkurencija je stvarno bila ogromna, ali evo, drago mi je što je prepoznat trud i rad koji ulažem svakoga dana na poslu. Možda mi je nekada i teško, kao uostalom i na svakom poslu, ali ja svoj posao stvarno volim, a onda je sve lakše. Stvarno uživam u tome i trudit ću se i dalje da moji Stubaki ostanu najljepši, kao što su i sada – zaključuje Ana. (Alen Brodar/Zagorje International)
Karlovac: Drago Lauš, vozač
Drago Lauš iz Karlovca proglašen je djelatnikom godine u turizmu u kategoriji vozača. U karlovačkom Autotransportu, u kojem radi već 30 godina, iznimno su ponosni na njega. Kažu, očito su kvalitete njegova rada prepoznale i brojne turističke agencije s kojima je surađivao i čije je putnike vozio diljem svijeta.
– Istina, imam milijune kilometara za volanom i rijetko sam kod kuće. To i nije uvijek drago obitelji, ali takav je posao. Prešao sam sve zemlje Europe, Azije, nema mjesta gdje nisam bio. Tri desetljeća vozim, od čega sam 20 godina u turizmu; vozio sam školarce na izlete, maturalna putovanja, ali i druge turističke ture. Stalno sam s ljudima, svatko ima neke svoje zahtjeve; maturanti su više zaigrani, a odrali zahtjevniji. Ima dobrih i loših tenutaka i situacija, ali uvijek nađem zajednički jezik sa svima. Rekao sam sam sebi davno; možeš biti ljutit u nekoj situaciji minutu ili dvije.
Nakon toga sve se mora riješiti – priča nam Drago. Upravo njegov temperament, blaga narav, osmijeh, činjenica da se s njim sve može dogovoriti i riješiti, bio je ključ zbog kojeg ga je Turistička zajednica predložila za najvožača godine. Drago nikada nije zakasnio na dogovor, niti iznevjerio putnike. – Nagrada mi puno znači, dođe kao neka kruna na moj rad. Iako, vratila me i 20 godina unatrag. Tko zna, da sam je dobio tada… Zato smatra da je i poticajna, za mladog vozača na početku “puta” ili nakon toliko godina na cesti – dodaje Drago Lauš. (Snježana Bičak)
Karlovac: Dino Babić, spasilac
Imao sam prilike jednom maloljetniku spasiti život na Bundeku u Zagrebu. Kupao se, a kako jezero na mjestima ima rupe duboke do četiri metra, dječak se našao nad jednom od njih, a vir ga je počeo povlačiti. Skočio sam u vodu i izvukao ga – kaže Dino Babić, Karlovčanin, šef tima spasilaca na vodi na karlovačkom Foginovu kupalištu na Korani. On je jedan od nagrađenih djelatnika u turizmu, kao spasilac na plažama i bazenima. Prije no što je oformio “baywatch” u Karlovcu, od 2007. do 2010. godine radio je u Zagrebu kao spasilac na Jarunu, na Velikom i Malom jezeru, Bundeku, bazenima Mladost, zimskom plivalištu Mladost, bazenu Utrine.
Prije pet godina položio je tečaj za voditelja spasilačke službe u Splitu, od kada radi kao voditelj na Foginovu kupalištu gdje jedini u Hrvatskoj koriste i plutaču na daljinsko upravljanje koja spasiocu pomaže da što prije dođe do unesrećene osobe. – Nagrada mi puno znači, ali oduševljen sam i s koliko pažnje se pristupa nagradi od strane Hrvatske turističke zajednice.Doista dobijete osjećaj da radite nešto dobro i da se ti cijeni. Ipak, činjenica je da je ova nagrada došla zbog odlične suradnje s kolegama koji sa mnom brinu o kupačima na Korani. Nadam se da će ona biti poticaj mladima da se uključe u rad našeg kluba – kaže Dino. (Snježana Bičak)