Negdje u isto vrijeme dok je premijer Zoran Milanović i predsjednik SDP-a u Svetom Martinu na Muri, lamentirao u stilu:… nema povratka na staro…, ….ili oni ili mi,… Hrvatska raste…, nepar kilometara istočnije u Murskom Središću odigravala drama u kojoj je u glavnoj ulozi bio vozač kamiona, koji nije dobio plaće za svoj mukotrpan rad.
Ovo je bio samo jedan od tisuće očajnika u Hrvatskoj koji su već toliko poniženi, jadni, razočarani i siromašni, da ne vide kako dalje, te na ovaj način pokušaju bešćutnim poslodavcima i tromoj državi pokazati kako to ‘Hrvatska raste’. Naravno Milanoviću nitko u Svetom Martinu na Muri nije rekao što se događa čovjeku kojeg je ‘gazda’ na daleki put poslao bez novca.
A toliko je nepotrebnih likova uz Milanovića koji u svakoj ruci ili džepu drže najbolje mobitele i sigurno su pročitali kako je netko na sredini mosta ostavio kamion i bacio ključeve u hladnu Muru koja još zapljuskuje tijelo mladića iz središćanskog Brezja. Možda bi premijer doletio i vozaču kazao kako ‘nema povratka na staro’ u ono vrijeme kada je čovjek imao posao i dobivao plaću. I naravno vraćao kredite, plaćao komunalije i pristojbe.
A tisuće radnika, športaša pak i novinara ne dobivaju plaće za svoj korektno odrađeni posao, dok im istovremeno poslodavci obilaze sajmove jahti, brodica i skupih automobila, i dok tamane uglavnom uvozne i skupe škampe, školjke i odreske, u sebi govore, ‘ili oni ili mi’.
Bahati odvjetnici, nikome odgovorna FINA i korumpirani sudovi i dalje ovršuju ionako skromna primanja i nekretnine hrvatskih državljana, ljude izbacuju na ulice, a ‘Hrvatska raste i samo raste’.
A isti ti ovršeni ili dužni nikako ne mogu ostvariti svoja pravo, odnosno naplatiti svoje potraživanja od kao ‘lički medvjedi’ zaštićenih poslodavaca, jer nemaju prebijene kune da plate odvjetnika bez kojih ne mogu sudovima se niti približiti, osim ako ih se privede u lisičinama. Stvarno se bojim kako će proći vozači koji je kamionom prepriječio međunarodni promet na mostu i cesti prema dragoj Sloveniji i ostatku uljuđene Europe.
Koliko će prijava protiv njega biti podnijeto nadležnim sudovima i kako će čovjek gospodi sucima i do boli ugojenim odvjetnicima dokazati da stvarno nije dobio plaće i da više nije mogao izdržati. Poslodavca se neće pitati jer on ima ‘masti’ za podmazivanje onih koji ga štite. Središćanci okupljeni na i oko mosta me nisu iznenadili, uglavnom su osuđivali vozača koji je onemogućio promet i njihov odlazak u lendavsku Billu, Hofer i druge centre u kojima troše u Hrvatskoj zaslužene novce.
Slušam i gledam političke čelnike koji dolaze iz Zagreba kako bi Međimurkama i Međimurkama rekli kako su vrijedni, kako je Međimurska županija lijepo uređena i vođena, što se vidi na okućnicama,poljoprivrednoj mehanizaciji i kućama koje su uređenije nego one na Banovini, Zapadnoj Slavoniji i Zagorju.
Ne znaju ili se prave da ne znaju ili im Matija, Mladen i Valent ne kažu, kako je najveći dio svega toga plod rada Međimurki i Međimuraca u Sloveniji, Austriji, Italiji, Njemačkoj, Nizozemskoj i bogme i Mađarskoj. Ovi koji rade u ‘rastućoj Hrvatskoj’ nemaju niti za obnoviti sanitarije u kupaonicama koje su uradili u vrijeme u koje ‘nema povratka’.
Niti lijevi, niti desni (5+ Hrvatska), kao niti oni u sredini u svojim govorima ne spominju lustraciju, besramnu legalizaciju, voćare koji sada kad bi trebali biti najradosniji, biju bitku sa sobom i jabukama koje ne mogu prodati jer već u Hrvatsku dolaze šleperi s jeftinim i nedozrelim jabukama. Izvoz je za većinu voćara samo sanak pusti jer prijevoznici i papiri koštaju više nego oni mogu platiti.
U gornjem međimurju milozvučno se otvaraju ‘Martinjske svečanosti’, pak su tako ‘biškupi’ održali okrugli stol na kojem su ustvrdili kako je šteta što su parlamentarni izbori prije Martinja, pak sada treba mudar biti koga i kako spominjati u ‘litanijama’. A i premalo ih je, jer svaka bogataška kletica i hižica hoće svoje Martinje. Mogli bi nezaposleni biti ‘biškupi’, no kako će oni nešto vrijediti kada ne vrijede na poslu gdje rade deset sati na dana, a ne zasluže si plaćicu.
Ali, prije Martinja su Svi Sveti, a tu se treba pokazati, sa svijećama, aranžmanima i buketima. Već mi je žao općinske načelnike, koji će sav ‘postsisvetski otpad’ trebati ukloniti sa groblja, jer oporbeni vijećnici na ‘aktualcima’ neće imati milosti.
A još prije je ‘noć vještica’ ili još modernije i hrvatskije, ‘hallowen’. Pohodila me prijateljica sa svojom unukom i dok su hodale po gruntu, unuka je opazila dvadesetak tikvi i odmah uskliknula: ‘Striček dajte mi jednu tikvu za hallowen’.
Odgovorih brzinom munje: ‘Antonija ne dam za tikvu za takvu bedastoću. Za sve drugo dam ti ih sve’. Grozno me pogledala i baki procijedila: ‘Baka hodi idemo doma’.
Nisam joj stigao reći, kako mladi trebaju na Sve Svete ići navečer na groblje jer s oni(o)m s koji(o)m će otići s groblja će se oženiti ili udati. Barem je to kod nas u Međimurju nekada vrijedilo, kada ‘hallowen’ nije vrijedi(l)o. Baš mi je žao Arijana Ademija! Ali mi nije žao svetog Martina na štrigovskim i martinskim bergima.
