Još od vremena lagodna života na kredit (prije nego je I. S. priznao da smo u “banani”!) – pa do pred koji mjesec, sasvim solidno smo tonuli za posrnulom Grčkom.
Zbog onih koji su legalno ‘jamili’, dotadašnje, ionako prevelike socijalne razlike u zemlji, nažalost, danas su još izraženije, pa osiromašeni puk jedva spaja kraj s krajem. Nezaposlenost je enormna, posla niotkud, a borba za puko preživljavanje mnogih već poodavno je u Hrvatskoj – redovno stanje.
Dramatične deložacije ljudi iz njihovih domova sve su učestalije, dugovi za režije nezaustavljivo se gomilaju, a banke baš kao i rastrošna država nemilosrdno grabe svoj dio dok na obzoru jedva da se nazire blagi oporavak. Brutalna borba za vlast naših političara u Hrvatskoj je konstanta, pa umjesto osmišljavanja gospodarskih programa osmišljavaju se podvale i laži o političkim rivalima, stranačkim oratorima je to, valjda – zadana tema.
Zamislite, kolika mora biti međusobna netrpeljivost našim političarima – koje li žalosti, ma o kome se radilo – da se više ni u stranom svijetu ne suzdržavaju od međusobnih optužbi zbog čega nam se taj isti strani svijet grohotom smije. Nadolazeći parlamentarni izbori u Hrvatskoj, kao i svi minuli izbori, koštat će nas “k’o svetog Petra kajgana”, međutim, sve to narod plaća pa našupolitičku elitu to ne brine, a njihovih namjera da smanje troškove izbora – nema ni u tragovima.
Stranački čelnici, naravno, snivaju izbornu pobjedu dok će, njima skloni politički pikzibneri idući mandat viriti ispod vladajućih skuta, pa uživajući u poltronstvu, prodavat će nam maglu.
Zamislimo ovakav scenarij:
Na imanju vlasnika nekog uspješnog OPG-a, podalje od očiju javnosti, u ukusno uređenoj kušaonici domaćih specijaliteta i dobre kapljice dotad nepomirljivi politički rivali razgovaraju o budućnosti visoke politike kojom se obojica aktivno bave.
Ne vjerujući da su svojevoljno za istim stolom, bez tenzija, bez povišenih tonova, bez uvreda na osobnoj razini razgovaraju o stanju u državi sve pokušavajući dokučiti, do sada – nedokučeno: – Kako što bezbolnije reformirati državnu administraciju i teritorijalni preustroj zemlje, kako povećati industrijsku proizvodnju i izvoz i, konačno, kako smanjiti troškove preskupe države?
Evo kako junaci ove neobične priče snivaju svoj zajednički san.
– “Posljednjih godina smo često prikupljali potpise za referendume” – započne mlađi.
– “Bogme jesmo” – priklopi stariji.
– “Mislim, da nam ne bi škodio još jedan referendum. Ali, ovoga puta referendumsko pitanje mora biti takvo da ga sud ne može srušiti.”
– “O čemu to sanjaš?”
– “Hajd’mo” – nagnuvši se prema sugovorniku – “zajednički predložiti svenarodni referendum.”
– “Referendum?!” – začudi se stariji.
– “Zašto ne? Međutim, referendumsko pitanje mora biti – “bomba” od pitanja.”
– “Kako to misliš – “bomba” od pitanja?”
– “Vidiš, bez veze se natažemo oko izbora kad utjecaj naših političara na svjetsku politiku je isuviše skroman. Po vlastito mišljenje se redovito odlazi van. A, kad bi nas, na primjer, neki strani autoritet, bez demokratskih izbora, jednostavno imenovao na funkcije država bi se uštedjela veliku lovu.
– “Na što smjeraš?”
– Istinabog, ideja jest pomalo suluda, ali bi rezultati zato bili fenomenalni. Ljudi bi se, kao i obično, na sve privikli.
– “Ideja ti je stvarno suludna.”
– “I vrijeme su suludno.”
– “Što kaniš s demokracijom i procedurom?”
– “Pajdo moj, uz ovakvu demokraciju i proceduru nećemo na zelenu granu jer vidiš da svatko vuče na svoju stranu.
Sjeti se kako je starim Grcima bila dojadila ondašnja njihova vlast pa su krenuli izmišljati demokraciju. Međutim, da su poslušali mudre i učene glave i da su znali kamo će ih njihova inovacija dovesti, bogme, usporili bi s vladavinom naroda.
U svojoj samouvjerenosti kako čine pravu stvar i Sokrata su ignorirali dok ih je upozoravao:
“Demokracija će platiti zato što će pokušati odgovarati svima.
– (…)
– lopovi i prevaranti će htjeti važne državne funkcije.
– (…)
– kad lopovi i prevaranti konačno demokratski preuzmu vlast, jer(…)teže za moći, nastat će gora tiranija nego u vrijeme bilo koje monarhije ili oligarhije.“
Da, da, Grci ni sanjati nisu mogli da će, koje stoljeće poslije – nešto južnije od njih – na svijet doći ON! Njegovo, danas, poprilično modificirano učenje ne trpi demokratski ustroj društva dok žene o Njegovu učenju i njihovo javno istupanje po tom pitanju je na čekanju. Za sada je to muški posao, međutim…
Kroz povijest, povremene turbulencije oko Njegova nauka sve više su ga učvršćivale u duhovnom, organizacijskom, a osobito su ga učvrstile u političkom utjecaju – u svijetu. Prilagođavan svakom vremenu – i nakon dva milenija – Njegov nauk svakim danom se sve više učvršćuje.
Sva imenovanja, sve bitne odluke dolaze s jednog mjesta, od jednog čovjeka, čovjeka neupitnih moralnih i ljudskih osobina – moralnog autoriteta!
A, to nama u Hrvatskoj nedostaje!
Pitam te, što Grci imaju od te svoje izmišljotine? Vladavinu naroda? Moš mislit! A, kad je u pitanju blagostanje opasno im pušemo za vratom”. – “Naslućuješ li gdje su uštede – u lovi? A, ljudi? Ionako nikad nisu svi zadovoljni!
Pogledaj samo Kineze! Pogledaj Ruse! Rusi rade što ih je volja i nitko im ništa ne može. Kod njih se, pajdo moj, zna tko je gazda, a ti za demokraciju i proceduru zapeo k’o mutav na telefon. Koja crna demokracija te spopala, čovječe!”