I ove se godine održala međunarodna regata Mirno more i to od 19. do 26. rujna. Čast predstavljanja Tehničke škole Čakovec ove godine pripala je Tomislavu Tomašiću i meni, Dini Vabecu.
U jutarnjim satima 19. rujna skupilo se nas 16 mirno-morača (kako smo se kasnije nazivali) kod Čakovečkih bazena i autobusom smo krenuli prema Kašteli. Usput smo pokupili veselo društvo iz Varaždina. Stigavši u Kaštelu ukrcali smo se na jedrilice i krenuli na prvu plovidbu prema Šolti. Svaki član flote dobio je narukvicu prijateljstva sa svojim imenom, brojem svog broda i još nekim informacijama.
Od samog početka bili smo veselo i nerazdvojno društvo iako smo plovili sa dvije jedrilice – Valentinom i Gogom. Tomislav i ja nismo bili na istim jedrilicama, on je plovio Valentinom, a mene su nosila Gogina jedra. Kao što sam i prije spomenuo, prvi smo dan krenuli prema Šolti, točnije prema Rogaču gdje smo se vezali i prenoćili. Svakog jutra naš skiper Kruno volio je održavati svoju odličnu sportsku formu, pa smo mu i mi pokušavali biti potpora u osvajanju vrhova otoka na kojima smo bili.
Drugog dana krenuli smo prema Starom Gradu na Hvaru. Na putu smo prvi puta otvorili jedra (naravno da je tome prethodila kratka škola o osnovama jedrenja koju nam je održao naš skiper Kruno, a kao njegova podrška tu je bila i profesorica Nina. On nas je učio kako upravljati jedrilicom, kako otvoriti i sklopiti prednje ili glavno jedro, kako voziti, kako vezati čvorove, što su bokobrani, što je muring, što bova, kako spuštati sidro i još mnogo toga. Na Hvaru smo se vezali, malo izašli u večernju šetnju te prenoćili tamo.
Drugog jutra ponovno smo održavali naš sportski duh malim planinarenjem po Hvaru. Tog popodneva krenuli smo prema Braču, a usput smo se zaustavili u Tihoj uvali na Hvaru gdje smo se i okupali. Nastavili smo svoje putovanje prema Milni na Braču gdje smo se usidrili i u večernjim satima i prenoćili. Idućeg jutra prošetali smo Milnom te smo nakon ručka, kojeg su svakog dana spremale vrijedne ruke i muških i ženskih članova jedrilice, krenuli prema pustinji Blaca na Braču.
Tamo smo prošetali kroz prekrasan krajolik i posjetili samostan koji je održavan kao muzej. Zadržali smo se do kasnih sati u toj uvali na Braču, a sljedećeg dana morali smo ponovo krenuti prema našoj točki iz koje smo isplovili, prema Kaštel Gomilici. To je bila srijeda, a navečer je održana glavna svečanost Mirnog mora u kojoj su sudjelovale sve flote. Svaka ekipa iz pojedine države imala je priliku prikazati sebe kroz ples, pjesmu ili nešto slično.
Te večeri dobro smo se zabavili, ali smo morali brzo u svoje krevete jer je sljedećeg jutra bila regata. U četvrtak ujutro krenula je regata u kojoj je sudjelovao i velik broj učenika iz susjednih zemalja, Austrije, Njemačke, Srbije i Slovenije na 109 jedrilica, a svi zajedno obilježili smo naše prijateljstvo puštanjem stotine balona u zrak. U četvrtak smo prenoćili u Kašteli, a u petak smo, zajedno s društvom iz Varaždina s kojima smo rado provodili svoje slobodno vrijeme, krenuli u posjet Splitu. Predvečer smo se vratili u Kaštelu gdje smo profeštali odličnih tjedana dana i otišli u svoje krevete jer smo sljedećeg jutra trebali iskrcati sve svoje stvari s jedrilica i krenuti autobusom prema svojim kućama.
Ovo putovanje definitivno je bilo jedno novo, predivno životno iskustvo za nas. Na samom kraju našeg putavanja koje je prebrzo prošlo, s nama ostaju samo uspomene, nova i iskrena prijateljstva te brdo doživljaja koje nije moguće opisati u ovih nekoliko rečenica, jednostavno morate to sami doživjeti… Nešto neopisivo! Ovim putem još se jednom zahvaljujemnašim skiperima i profesoricama i odličnom društvu iz Međimurja i Varaždina. Vidimo se! (Dino Vabec, 3. RT)
