“Nikaj na sveto lepšega ni, nego gorica da nam rodi….”, pjesma je koju je hrvatski muzikolog Franjo Kuhač komponirao na glazbu Josepha Haydna i ako je suditi po rodu međimurskih gorica, onda zaista ovog trenutka ništa na svijetu ljepše nije. Bogu i vinogradarima hvala na tome! Dva događaja proteklih dana posebno su me obradovala, jer su pokazali veličinu hrvatskog čovjeka, ljepotu Domovine i onaj mali ali bolji dio Hrvatske.
Prvo sam bio ugodno iznenađen “biciklističkim vikendom” u Toplicama Sveti Martin, gdje sam se još jednom uvjerio u sposobnosti političkih čelnika ove općine, u neograničene mogućnosti koje pruža LIFE CLASS grupacija i ljepotu krajolika. Nevjerojatno je koliko lijepih rečenica je na adresu Hrvatske te poglavito Općine Sveti Martin na Muri i Terma Sveti Martin izrekao Anders Christian Hougard, veleposlanik Kraljevine Danske u Hrvatskoj.
Zanimljivo, veleposlanik Hougard, svoj prvi odlazak iz Zagreba, kamo je nedavno stigao na časnu dužnost, usmjerio je u Sveti Martin na Muri.
Izuzetno sam se ugodno i ponosno osjećao u Varaždinu na obilježavanju 24. obljetnice oslobođenja Varaždina i Varaždinske županije i prvog Dana branitelja, kamo sam bio pozvan od strane hrvatskih branitelja. Lijepo je bilo vidjeti vitezove ponosne i gorde, koji su prije 24 godine doslovno prognali zloglasnu JNA iz ovog lijepog i pitomog kraja. Posebno me obradovalo što sam mogao ruku pružiti generalu Mladenu Markaču i Josipu Klemu legendama hrvatske specijalne policije. Vidio sam jednu zaista ponosnu i bolju Hrvatsku od one koju na prikazuju razni kompetentni mediji i političari.
U svečanom mimohodu u odori Specijalne policije bili su Igor Novak iz Toplica Sveti Martin i Željko Fajfar iz Svetog Martin ana Muri.
Kazala je Emica Čerčinović iz Jurovčaka: “Ve da sam to vidla, te hrvatske branitelje i našeg Igora, morem hmrejti”. A baš je bilo lijepo vidjeti kako ispred bivšeg doma JNA sada prolaze naši hrvatski časnici, za razliku do pred 24 godine, kada su tu bili neki drugi koji su kasnije po Hrvatskoj širili smrt, razaranje i tugu.
Zaista ili sam neinformiran ili je stvarno da već dugo u medijima nema Vladimira Zebeca iz “radne snage” da nam priopći kako je broj nezaposlenih sve manji, odnosno da nam pokaže “meseca vu vodi”.
Naime, ako se nastavi kako traje, a ne vidim da tako neće biti, Grad Mursko Središće uskoro neće imati niti jednu nezaposlenu osobu.
Jer gotovo svi su otišli u tuđi svijet, a preostali pakiraju stvari.
Uostalom kao iz svih dijelova Hrvatske, samo ovdje nešto brže i lakše, jer su im papiri unaprijed pripremljeni. Samo da odu što brže, što dalje i na što dulje vrijeme, kako bi političari imali više mjesta za svoju bahatost na prometnicama, u crkvama i po utakmicama.
Čudno mi je kako se dopustilo nogometnom anonimusu Davoru Šukeru da sa “mamićevcima” izabere novog hrvatskog izbornika, desničara, švercera i neznalicu Antu Čačića, koji pak si onda za pomoćnika izabere za dom spremnog Josipa Šimunića i opaku rvatinu Antu Mišu.
Lijepo je trebalo bivšeg ministra Željka Jovanovića pitati tko može biti izbornik vatrenih i sve bi bilo u redu u neisušenoj kaljuži po njemu nazvanog Hrvatskog nogometnog saveza. Sigurno bi se s Jovanovićevim izborom složila i hrvatska predsjednica, koja će sada morati potegnuti u Izrael i Sarajevu i tamo se ispričati zbog Čaćića i njegovih pomoćnika.
Nikao da negdje sretnem sirijske i ine izbjeglice da im ponudim “čaj i kekse” i zamolim da ostanu u Lijepoj našoj, iz koje Hrvati bježe svakog dana i za to niti malo glava boli premijera, predsjednicu, ministre niti kompetentne novinare.
Žure izbjeglice kroz Hrvatsku bojeći se kako će uskoro svi s kojima se Milanovič posvađao zatvoriti granice, pak će trebati živjeti od mizerije koju dobivaju naši radnici. Često puta i ne dobiju, nego im je ostavljeno da čekaju i nadaju se. Za to vrijeme sindikalci su sve bogatiji i krupniji. A nikaj za težake ne delaju.
