Kako je dobro što postoji Međunarodni voćarski sajam u Donjem Kraljevcu, jer je to mjesto dobrih susreta na kojem je na žalost najmanje govora o voću, poglavito o jabukama, već o mnogim drugim stvarima. Treba priznati ljudi vole doći na ovu sajamsku priredbu, koja svoje troškove ne pokriva iz sajamskih aktivnosti, ali traje i neka traje godinama.
Želim vjerovati kako Tihomir Jakovina, kao ministar poljoprivrede više neće imati prigode prevariti organizatore i ljude i ne doći na otvorenje i to već drugi ili treći puta, premda je obećao. Ali, što je u današnjoj Hrvatskoj obećanje, pogotovo političko, premda naši ljudi nikad nekome takvo, iz bilo koje partije bio, ne pokažu NE na izborima. Naučeni su hrvatski političari na zaboravnost svojeg naroda, pak nam stoga Domovina spi, pak je pitanje zakaj ne bi spali i mi.
Jer ništa, ali baš ništa veliko se u Hrvatskoj ne događa, a pod veliko mislim, stvarno zapošljavanje, zaustavljanje odlaska ljudi u svijet u potragu za zaradom, ne zaustavljaju se ovrhe nad ali baš svim primanjima poniženih i obespravljenih ljudi, a sudovi, odvjetnici i brutalna interventna ili specijalna policija, ljude iz stanova i kuća izbacuju kao da su u najmanju ruku štakori, mljekari masovno tonu, ne u mlijeku nego u dugovima.
Izbornik Niko Kovač dobije otkaz poput radnika nekoj međimurskoj drvnoj tvrtki, a hrvatske branitelje iz Savske 66 se javno naziva šatorašima. I na kraju Hrvatska će prihvatiti izbjeglice iz nama ne tako bližih zemalja, premda nema posla niti za svoje radnike, i makar joj velik broj ljudi za stvarno preživljavanje kopa po kontejnerima sa smećem ili krade povrće po poljima i vrtovima.
Ne mogu se nabrojiti bezbrojne nelogičnosti, da ne velim budalaštine koje čini aktualna vlast, a jedna je vidim ipak zainteresirala hrvatske medije, na žalost, ali uobičajeno ne većinu.
Tako se ukazuje na “biser” hrvatskih vlasti, točnije Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, koje predlaže da se studentima koji mjesečno zarađuju nekih tisuću kuna preko Student servisa ukine smještaj u studentskim domovima, jer kao takvi (rekao bi i Alojzije) imaju novca, pa neka si sami plate smještaj. Kretenska poruka, glasi, da student pored studiranja još pošteno i radi može ostati bez studentskog servisa, a onaj koji ne radi, a bogati roditelji mu daju i po par tisuća kuna “sitnog đeparca”, može ostati u domu, jer nema registrirane prihode.
Ovaj primjer ističem jer sam od jednog našeg voćara čuo, kako je imao dvije dobro uhodane romske obitelji za berbu jabuka. Dolazili su redovito rano ujutro biciklima iz Paraga, vrijedno brali i naravno zaslužili nešto kuna. Pozvao ih je i ljetos, ali nisu htjeli doći, kazavši kako su izgubili pravo na socijalnu pomoć, koju su dobivali, jer prema “birokratima” zarađuju previše i nemaju pravo.
Istovremeno oni koji ne žele ništa raditi, dobivali su i dobivaju pomoć. Domovina koja spava, pomaže neradnike, a onima koji rade, treba oduzeti ista prava koja imaju neradnici. Pošteni rad i radnici u ovoj državi zaista ne trebaju ili su budale koje rade.
U Domovini, počelo se raditi na još jednom porobljavanju ljudi, uvođenjem osobnog bankrota, koji dolazi nakon “šoua” sa švicarskim francima, koji će ljude osiromašiti i još više posramiti pred susjedima, koji sa svojom Domovinom spiju i dobro živiju.
I stvarno, zar od toliko političkih stranaka, jedini Živi zid prepoznaje i vidi bezočna izbacivanja ljudi iz njihovih domova i stanova i sve bližu propast hrvatskog poštenog i radnog naroda.
Domovina i dalje spi, pase pitam zakaj ne bi spali i mi. Kad su nam glavne tema izbornik “vatrenih”, nova udaja Severine i Sveti Otac kojeg ljevičari sve više koriste u svoje svrhe, dok vjernici trebaju biti tiho ili s Domovinom spati.
Kad bi barem “Miholjsko leto”, a ne “Bablje ljeto” donijelo novu svjetlost da probudi Domovinu “štera spi”. A ima razloga. Krumpir je odličan, jabuke još bolje, a grožđe najbolje. Samo je pitanje je li se sve “to splati” u Domovini koja spi, samo spi.
