Približavamo se trenutku kada će automobili bez vozača redovito voziti po cestama.
Vlade širom svijeta počinju raditi na legalizaciji korištenja vozila bez vozača po svojim cestama.
Istovremeno, svjetska autoindustrija ulaže astronomske svote u tehnologiju potrebnu za takva vozila. Mnogi znalci u industriji uvjereni su da će se unutar deset godina dogoditi najveća revolucija od samog otkrića automobila.
Još nije jasno hoće li nam ta tehnologija omogućiti da se potpuno odreknemo sve odgovornosti tijekom vožnje.
Ali dolazak automobila bez vozača neće promijeniti samo način na koji vozimo. Bez sumnje će imati i druge implikacije po vlasnike automobila, vlasti, ali i sve nas.
Dok je masovno uključivanje vozila bez vozača u redovni promet udaljeno još barem jedno desetljeće, trenutna generacija tih novih automobila već otkriva potencijalne izazove.
Naprimjer, BMW i Volkswagen nedavno su demonstrirali mogućnost hakiranja računala koja upravljaju takvim vozila te preuzimanja potpune kontrole nad njima.
U jednoj posebno alarmantnoj situaciji, haker je uspio prisiliti auto na naglozaustavljanje!
Povećano pouzdavanje u računala kod modernih automobila samo je po sebi veliki i dobro poznati sigurnosni izazov, koji će biti znatno pojačan samom prirodom autonomnih vozila.
U takvim slučajevima, osnovna je činjenica da su svi sustavi unutar vozila pod kontrolom sofisticiranog softvera koji će uvijek biti ranjiv na napade i kvarove.
Štoviše, za razliku od današnjih vozila ovaj će softver biti direktno umrežen s drugim vozilima i sustavima. To opet dovodi do cijele nove skupine sigurnosnih komplikacija.
Recimo, složenost odrade podataka o cesti, lokaciji i ponašanju okolnih vozila znači da bi male pogreške u dizajnu ili djelovanju softvera mogle dovesti do sudara ili sličnih opasnih ponašanja s fatalnim posljedicama.
A mogućnost namjernog uzrokovanja takvih događaja osnova je sigurnosnih izazova.
Sljedeći izazov je privatnost, koja bi sa zakonodavne persprektive mogla nadjačati pitanja sigurnosti.
Ovaj problem nastaje iz činjenice da softver koji kontrolira autonomno vozilo, baš kao i mozak ljudskog vozača, sadrži model vozila kojim upravlja, kao i model okoliša.
Model okoliša znači da svako vozilo skuplja velike količine podataka iz okolnog prostora, što je dosta zabrinjavajuće iz prerspektive privatnosti.
Ti podaci uključuju lokacije drugih sudionika u prometu, uključujući i pješake.
Iako anonimni za samo vozilo, potencijal otkrivanja identiteta i drugih informacija (posebno od drugih vozila kroz mrežne mogućnosti) minsko je polje za zakone o privatnosti.
Cestovna crna kutija
Razumno korišteni, ti podaci mogu se koristiti za brojne korisne svrhe. Na primjer, u policijskim istragama.
U slučaju nesreće koja uključuje, ili se dogodila u blizini autonomnog vozila, ono bi moglo poslužiti kao crna kutija s informacijama o incidentu snimljenim vlastitim senzorima.
Kreativnija uporaba tehnologija u automobilima bez vozača mogla bi uključiti mogućnost “pametnih cesta”, koje bi umrežavanjem uklonile prometne gužve, a potencijalno čak i semafore i prometne znakove.
Mogle bi se koristiti i za sakupljanje podataka o uvijetima na cesti, prometu, pa čak i vremenu ili zagađenju.
Iste te mrežne sposobnosti mogle bi omogućiti vozilima da predvide moguće sudare te da izbjegavaju nesreće tako da aktivno prate okoliš, uključujući automobile i opasne stvari i preko vizualnog dometa ljudskog vozača.
Jedan izvještaj automobilske industrije procijenio je da bi masovno korištenje autonomnih vozila moglo smanjiti prometne nesreće za do 90%.
Unatoč potencijalnim koristima, uvijek postoji i mogućnost za zlouporabu. To je općenito izazov s novim tehnologijama, koji postaje sve širi i jači i u našim svakodnevnim životima.
Bez adekvatnog zakonodavnog i industrijskog fokusa na zaštitu privatnosti, kao i na održavanje sigurnosti kako individualnih osoba, tako i javnosti općenito, masovno uvođenje ovakvih vozila u promet moglo bi imati teške posljedice.
Ali, ako se ti izazovi uspješno razriješe, ti novi automobili mogli bi spasiti tisuće života svake godine, da se brojne druge gospodarske i ekološke koristi i ne spominju, piše portal Net.hr.
