Nema što. Ovoga ljeta je baš upeklo. I u priobalju i diljem kontinenta naše domovine Hrvatske uistinu je upeko zvizdan. Prži li prži, žari i pali, a u nastaloj vrelini ni sa iskrom, a kamoli sa otvorenim ognjem nije se za šaliti.
Osobito se ne treba igrati šibicama, jer aktualna politička situacija bi nečijom nesmotrenošću mogla planuti. Isuviše je primjera neopreznog ali i namjernog poigravanja vatrom, a kad jednom vatra plane teško je gasiti požar i staviti ga pod kontrolu dok je šteta nenadoknadiva.
Mnogi se u Hrvatsko (“mi” i “oni” ili pak “ili mi ili oni”) sunce im ognjeno nadobudno – od mladih “lavova” (a znamo da su lavovi gotovani), pa sve do zrelih ljudi – već odavno igraju i poigravaju šibicama – igrajući na kartu inertnosti i zaboravljivosti neukog puka kojemu se do bola dodvoravaju omalovažavajući ga i zaglupljujući – sve o istom trošku.
Šibice ne ostavljati djeci nadohvat ruku – djeca su, razumije se, neoprezna – međutim, gdje je razum odraslih i, kao fol, odgovornih ljudi koji se poigravaju čak otvorenim plamenom. A, kad vrag odnese šalu svi drugi su krivi osim “piromana” koji k tome još potpiruje oganj. Posljedice su ogromne, nesagledive. I za ljude i za prirodu.
Eto, već dugi niz godina naši nam neimari prodaju rog za svijeću, tražeći da pušemo u njihov dobro poznati šuplji rog, a mi “hlebinci” povjerujemo kako će taj njihov šuplji “rog” ipak jednom zasvijetliti. A neće. Takav rog nit je svijetlio nit će ikad zasvijetliti. Svijetli samo u njihovu korist i to je to. Iskreni i časni političari baš i nisu miljenici objektiva kamere i mikrofona.
A, vrag je ta kamera i njena magična moć. Što čovjek, da bi ga uslikali za televiziju, nije sve spreman učiniti. I na one tri lasi na glavi će stavljati gel, bore na licu će izravnavati botoksom samo kako bi na televiziji izgledao mlađi i muževniji…
Mi nešto stariji u školi smo čitali Slovenca Ivana Cankara i njegovu pripovijest: “Hlapec Jernej in njegova pravica”, danas je pak aktualan jedan drugi Slovenac, i on se piše Jernej, iz trenutno aktualne afere njegova osobnog poimanja međunarodnog prava o arbitraži, jer…
…jer sa sudovima, i domaćim i međunarodnim, nikad čovjek nije načistu i bez diplomatskog “šah-mata” uvijek je moguć obrat, pa i rizik.
U veljači 2013. sam bio spomenuo nešto u vezi presude bivšem premijeru I. S. kad sam se zapitao: što ako čovjeka oslobode optužbi, pa on tuži državu za nanesene duševne boli, za povredu časti, za vrijeme provedeno iza rešetaka…, a sve sa zateznim kamatama? Joj, jadna li nam majka, kada i kako ćemo tek onda izaći iz krize?
Pozivati se na PRESUMPCIJU u pravosuđu kako je svatko nevin dok mu se ne dokaže protivno, a suditi kako se sudilo, pokazuje se, vraški nezahvalno, a kamoli u nešto biti siguran. Jer ako itko podržava ovakve odluke Ustavnog suda kakve je nedavno donio, zna se tko to podržava, kome to odgovara i tko se tomu veseli.
Povodom odluke Ustavnog suda o poništavanju jedne od presuda bivšem premijeru… u medijima se moglo pročitati vrlo zanimljiv slogan tj. parola: “Tko nije jamio, bolje nije ni zaslužio!
Hvale vrijedna gesta gospođe Kolinde Grabar Kitarović u noći svoje izborne pobjede (a nakon uvodnog slova svoga stranačkog šefa T. K. kad joj je napokon ustupio mikrofon) zahvalila se svim biračima izašlim na izbore kao i svome prethodniku Ivi Josipoviću. Na spomen svoga prethodnika, gospodina Ivu Josipovića, njeni simpatizeri okupljeni oko nje, popratili su bučnim koncertom zvižduka. Gospođa K.G.K. je okupljene zamolila jednom jedinom riječi:
“Nemojte!” Zvižduci su utihnuli, čula se samo novoizabrana buduća predsjednica RH. Bravo!vŠteta što – na obilježavanju 20. obljetnice OLUJE, Dana domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja 5. kolovoza 2015. u Kninu – nitko od odgovornih dužnosnika nije učinio sličnu gestu kada su se orili zvižduci i neprimjereni povici nazočnih… Uistinu sramotno!
Sramotno i od onih koji su u takvoj prigodi zviždali i od onih koji na zviždače imaju ogroman utjecaj, a nisu reagirali da to ne čine. Je li se na taj način odaje počast onima koji su pali za domovinu i koji su najzaslužniji za današnju slobodu koju uživamo?
Zar nas tuđinsko presizanje na naš teritorij jedino može ujediniti? Istinabog, pokazalo se kako je sudbinski važno istaći tko se prvi dosjetio da treba sazvati izvanrednu saborsku sjednicu dok je komunikacija među našim političarima ispunjena međusobnim podcjenjivanjem, netrpeljivošću i zluradošću za drugu stranu što mnogi mediji svesrdno podržavaju. Takva međusobna retorika naših političara je uistinu ružna, jadna i nekulturna. Zar nije nepristojno o nekome u odsutnosti uopće govoriti, a osobiti ružno govoriti.
Neprimjereno je što se u Kninu na svečanom obilježavanju vojno-redarstvene akcije “Oluje”… nekima dužnosnicima – ZVIŽDALO – dok se s druge strane u crkvama na svetim misama i satovima hrvatske povijesti – PLJESKALO!!! I, nitko od uvaženih nije se oglasio o tome? Je li možda u Hrvatskoj uveden novi “kodeks” ponašanja, pa se na svetim misama plješće a na obljetnicama v.r.a. “Oluje” zviždi?
Na dan 11. srpnja 2015. u Srebrenici (BiH) – obilježavajući 20. obljetnicu genocida nad nedužnim srebreničkim žrtvama – dogodio se fizički napad na premijera Srbije Aleksandra Vučića. Ružno i nedopustivo.
Istog dana je: “Vijeće muftija BiH obvezalo svakog Muslimana i svaku Muslimanku da je svaka osveta zabranjena i predstavlja kršenje principa zakonitosti u uređenom ljudskom društvu”!
A kazali su još i ovo: “GOSPODARU MOJ, NAUČI ME DA JE TOLERANCIJA NAJVIŠI STUPANJ MOĆI, A ŽELJA ZA OSVETOM PRVI JE ZNAK SLABOSTI”! Naši mediji su ovu vijest odveć stidljivo prenijeli. Šteta!
Mediji nam nedavno javiše da su se u našem glavnom gradu pojavile lisice – čopor lisica – koje slobodno šeću elitnom kvartom naše metropole pa su stanovnici s pravom u strahu od možebitne bjesnoće ovih lukavih kradljivica ćućika.
I, dok nam metropolom lisice ulicama slobodno šeću – na političkoj sceni sve učestalije zlokobno zavijaju vukovi. Za neuki puk, da stvar bude gora, vukovi su zakonom zaštićena vrsta od koje najčešće strada STOKA SITNOG ZUBA.
