Poznato je kako je Međimurje iznjedrilo mnoge uspješne ličnosti, od kompozitora Josipa Štolcera-Slavenskog pa sve do brojnih liječnika, profesora, inženjera, novinara, znanstvenika, ekonomista i umjetnika na koje Međimurci mogu biti ponosni. Mnogi od njih u svijet su se uputili iz Gimnazije Josipa Slavenskog u Čakovcu, po mnogima najbolje međimurske srednje škole i jedne od najboljih u Hrvatskoj, a kamo ih je životni put odnio iz Međimurja, čime se danas bave te kako vide svoju budućnost i profesionalni razvoj, otkrivat ćemo svakog tjedna.
Neven Tkalčec (27) iz Čakovca je magistar poslovne ekonomije te magistar geografije, a trenutno radi u Europskoj investicijskoj banci u Luksemburgu kao analitičar u Odjelu za investicijske fondove rizičnog kapitala i mikrofinanciranje s geografskim fokusom na zemlje izvan Europske Unije, točnije MENA regiju (Middle East & North Africa).
Već je pri prvom pogledu na Nevenov životopis vidljivo da on odskače od prosjeka. Naime, Neven je svoj put u svijet rada započeo studirajući istodobno Geografiju na PMF-u i Poslovnu ekonomiju na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.
Budući da je oduvijek imao vrlo širok spektar interesa, od studija je želio izvući što više interdisciplinarnosti.
– Geografija je pružala utjehu mojoj znatiželji jer podrazumijeva ispreplitanje niza drugih znanosti. Mislim da sam tijekom studija Geografije stekao sveobuhvatnu podlogu kako iz aspekata prirodnih znanosti, tako i društvenih – objašnjava Neven.
Po završetku prve godine na PMF-u zanimalo ga je je li izvedivo studirati na dva fakulteta istodobno, a kako su ga oduvijek privlačile ekonomija i financije, odlučio je pokušati s upisom Poslovne ekonomije.
– Redovno studiranje na dva fakulteta nije baš česta pojava i zahtijevalo je mnogo manevriranja kako bi se mogli uskladiti rasporedi, predavanja i ispiti, pogotovo zato što sustav i Sveučilište u Zagrebu nisu uvijek bili prijateljski raspoloženi. Sama koordinacija i organizacija bila je i najveća škola koju sam stekao – kaže Neven.
Da je u tome bio i više nego uspješan, govore i njegova studentska postignuća. Zahvaljujući stipendiji koju je dobio zbog svojih odličnih rezultata, jedan je semestar boravio na National University of Singapore (NUS), a također je bio u Parizu na IESEG School of Menagement na ljetnoj akademiji. Preko stipendije Konfucijevog instituta u Zagrebu imao je priliku učiti kineski jezik na Shanghai Institute of Foreign Trade.
– Ustanove u kojima sam bio na razmjeni su među najboljim poslovnim školama u svijetu pa je način rada, kvaliteta predavača te cjelokupan pristup obrazovanju naprosto dijametralno suprotan iskustvima stečenima u Hrvatskoj – nadovezuje se Neven.
Ističe da bi, da može ponovno, još i više boravio na stranim sveučilištima. Osim što mu je to pružilo priliku za putovanja i upoznavanje drugih kultura, stekao je i velik broj internacionalnih poznanstava i prijateljstava koje i danas održava.
Uz to se i aktivno bavio košarkom sve do ozljede, a bio je i član predsjedništva Financijskog kluba, studentske udruge koja okuplja studente s posebnim interesom za područje financija, s ciljem pružanja dodatnog obrazovanja, praktične primjene fakultetski stečenog znanja i povezivanja s poduzećima u realnom financijskom sektoru.
– Organizirali smo niz predavanja, konferencija, radionica i projekata na kojima studenti rade na analizama vrlo sličnima onima u financijskoj praksi. Mnogi bivši čakovečki gimnazijalci dali su svoj doprinos. Suradnjom i izgradnjom odnosa s poduzećima i stručnjacima premošćuje se jaz između fakultetskog obrazovanja i tržišta rada – objašnjava Neven.
Neven se na tržište rada uputio s dvije diplome, za koje kaže da nisu bila ni prednost ni nedostatak:
– S jedne strane, životopis automatski odskače od prosjeka i privlači pažnju poslodavca izdvajajući ga iz mase, no s druge strane, često se za određene pozicije traže stručnjaci specijalizirani za vrlo usko područje i poslodavac želi odmah vidjeti da kod pojedinca postoji isključiv interes za određenu poziciju i da je njegovo obrazovanje bilo usmjereno samo tome.
Spletom privatnih i poslovnih okolnosti, Neven je svoju priliku potražio u Europskoj investicijskoj banci u Luksemburgu, iako je neko vrijeme radio i u Hrvatskoj.
– Činilo mi se da rad u Hrvatskoj u većini slučajeva ne ostavlja mnogo prostora individualnom razvoju i ne nagrađuje kvalitete i stručnost pojedinaca. Općeuvriježeni stav je da u Hrvatskoj osoba sa završenim fakultetom mora biti sretna što uopće ima “privilegiju” imati posao – kaže Neven.
Nakon uspješnog intervjua za petomjesečnu stručnu praksu u luksemburškoj EIB, preselio se u novu državu i potpuno promijenio svoj život, a u tom su se periodu otvorile i mogućnosti stalnijeg zaposlenja.
Danas se njegov radni dan sastoji pretežno od monitoringa portfelja investicijskih fondova rizičnog kapitala u koje EIB ulaže u geografskoj regiji MENA.
U internacionalnom okruženju restorana unutar kompleksa EIB-a, u kojem se u posljednje vrijeme sve češće može čuti i hrvatski jezik, Neven izmjenjuje svoja iskustva s kolegama, no ono u čemu još može uživati unutar radnog vremena nezamislivo je hrvatskome radniku:
– Unutar kompleksa postoje i tereni za nogomet, košarku, squash, teretana i bazen pa se vrijeme od 12 do 17 sati može iskoristiti za sudjelovanja u sportskim aktivnostima, a radni dan često završava odlaskom na piće s kolegama – objašnjava Neven.
Kao i sam posao u EIB-u, tako je i život u Luksemburgu specifičan, a životni standard neusporediv s hrvatskim. Svakodnevni život je organiziraniji, a javni sustavi uređeniji te se na malom prostoru događa izuzetna mješavina nacionalnosti, jezika i kulture.
– Svi se uglavnom nalaze u sličnom položaju – napustili su poznato okruženje i došli u stranu zemlju zbog posla. Zato su ljudi otvoreniji pa se poznanstva i prijateljstva sklapaju puno brže i nikome nije problem uklopiti se. U takvoj mješavini pojam nacionalnosti postaje posve nebitan, a strani jezici se vise ni ne broje – nadovezuje se Neven.
Iako mu se sviđa živjeti u Luksemburgu, čiji se uvjeti rada i života teško mogu naći bilo gdje u svijetu, ističe da još nije spreman skrasiti se na jednom mjestu.
– Čini mi se da postoji još previše mogućnosti koje mogu istražiti. Svijet je pun prilika, samo ovisi traži li netko rješenje ili problem – završava Neven.
