Volim vruće ljeto pak ne tražim spas u hladovini, niti mrmljam, niti paničarim, a niti se ne radujem što je vrućem ljetu sve bliži završetak.
Nisam na moru niti se ne kupam u lavoru, ali zato obilazim meni uvijek lijepa i draga međimurska naselja i krajeve gdje s dobrim ljudima i prijateljima razgovaram o vrlinama naših ljudi, žalujem za nepravdama koje se čine vrijednim težacima, poglavito mljekarima i zazivam dragog Boga da nas zaštiti i spasi od svih nevolja.
Radosno u ove dane, kada slavimo Njezine blagdane, Majku Božju, Zaštitnicu vjernih, odanih, poniznih i časnih, Kraljicu i Odvjetnicu Hrvata, našu Zoru zlatnu, zazivam da moli za nas kako bi smo opstali na zemlji Stvoriteljevoj, u Hortus Croatiae i krajem “cvejtičem ograjenim”. Da nas bude svakim danom sve više, da domovi naši ne utihnu i zamru.
“Majčice čuj svoje dječice glas”, milozvučno zna zavapiti velečasni Pavao Markač.
A dječice glas, silno me razveselio u utorak u Zebancu. Točnije rečeno, oduševila me slika na zebanskom nogometnom igralištu, gdje je predvečer treniralo dvadesetak djece, što znači da ovo naselje živi i da će živjeti. Nažalost, država želi to igralište dodijeliti jednom rataru kao poljoprivredno zemljište. Jer u Zagrebu ne znaju i ne vide kako je to u Zebancu.
Da Danijel Debelec nije alarmirao selničkog načelnika Ervina Vičevića, ovaj pak prvo naš portal, a mi (eMedjimurje.hr) pak javnost, možda bi birokrati već sređivali papire za najam ili zakup poljoprivrednog zemljišta. Djeca bi ostala bez igrališta i u želji da treniraju i igraju nogomet, otišla iz svog naselja. Kad bi iz Ministarstva poljoprivrede i Agencije za poljoprivredu dolazili u Međimurje, kao što to dolazi Alen Kajmović, zamjenik ministra kulture, ne bi se događale ovakve bedastoće, koje na kraju kraja puno koštaju naše ljude.
Alenu sve pohvale na dolascima u Međimurje i bilo bi lijepo i dobro, a nadam se i učinkovito, kada bi i drugi zamjenici i pomoćnici došli, vidjeli, čuli i zapisali. Kazati će netko, kako Kajmović dolazi u predizborno vrijeme i kao protagonista stranačke županove politike. Možda to tako i je, ali su isto tako njegovi dolasci donijeli, a sigurno će i donijeti, značajna novčana sredstva za očuvanje i obnovu starina i gradnju novina.
Bože, kako bi dobro bilo da zamjenik ili pomoćnik poljoprivrednog ministra dođe u Merhatovec i vidi kako ružno i zapušteno zemljište prema Frkanovcu, koje je do pred dvadesetak godine obrađivano do posljednjeg centimetra. Ili bi vidjeli s kakvim se teškoćama bore, a gotovo je sigurno da borbu gube, međimurski mljekari.
Kao i moj prijatelj Đerek i ja velim “dober Kajmović” i želim vjerovati kako neće biti jedini koji iz Zagreba u Međimurje donosi svijetlo. Pa makar u obliku novca i obećanja.