Jedan od zanimljivijih programa koji smo imali prilike vidjeti tijekom minulog Porcijunkulovog zasigurno je bio kreativni baletni show pod zvijezdama u čarobnom ambijentu čakovečkog gradskog parka i fontane (reprezentativnog i nažalost premalo korištenog prostora). Za ovaj plesni spektakl, pod svjetlom zapaljenih lanterni bila je “kriva” Edita Gorski, profesionalna plesačica iz Čakovca sa završenom Školom suvremenog plesa Ane Maletić u Zagrebu i Amsterdam School of the Arts.
Upravo je ova plesačica, koja živi u Amsterdamu te pleše i glumi u tamošnjem Nacionalnom kazalištu u njihovim najznačajnijim produkcijama, odlučila svoj godišnji odmor provesti radno u rodnom kraju, gdje je osmislila vizualno efektan show balet koji je obuhvatio tradicionalne detalje Međimurja, ali i čest problem naše svakodnevice – užurbanost modernog svijeta.
– Volim kreirati, koreografirati i već sam dulje vrijeme imala želju osmisliti i napraviti nekakvu plesnu predstavu u rodnom gradu, kazala je Edita. S obzirom na to da mi se pružila prilika da ostanem šest tjedana u Hrvatskoj održala sam audiciju, odabrala ekipu, s kojom smo iskreno vjerujem, napravili dobar posao.
U baletu su sudjelovali plesači iz Čakovca, Miklavca, Varaždina i drugih mjesta, koji su prethodno prošli kroz već spomenutu audiciju. Oni su u nekoliko tjedana dobili priliku trenirati i upoznati se s različitim stilovima plesova, ali i glumačkim tehnikama. Svi su se dobro zabavili i odradili program u kojem su prema reakcijama za vrijeme izvedbe posebno uživali brojni ljubitelji plesa koji su iz užurbanosti centra grada prošetali do fontane.
S obzirom na to da je ples negdje na “lokaciji”, posebno na ovom mjestu uz fontanu puno zahtjevniji nego na kazališnim daskama, stvarno sam ponosna na svoje plesače, ali i sve one koji su mi u ovom projektu pomogli.
-Kada je riječ o samoj predstavi na fontani u čakovečkom parku, bila je to kombinaciji glume i plesa, gdje se kroz jednu ekspresiju pokretom i glazbom, koja opet sama po sebi priča svoju priču, odvijala smislena ljubavna priča kroz različite stilove, od baleta, house dance-a, do međimurskog folklora. Sve sam to probala, nastavlja Edita, ispričati tako da, netko tko se možda toliko i ne razumije u moderni ples može ovu predstavu pratiti i uživati u njoj, i naravno na kraju shvatiti “što je pisac želio reći”.
Želja je da se nešto slično nastavi i narednih godina, kaže Edita. – Dok je vremena i novaca vrlo rado ćemo stvarati ovakve plesne predstave. Treba naravno reći da je sve ovo bilo napravljeno, besplatno, odnosno na volonterskoj osnovi. Na kraju, kazala je Edita, iako živim i radim u Nizozemskoj uspijevam pratiti i biti ponosna na ono što se događa na čakovečkoj plesnoj sceni, koja je izuzetno aktivna i uspješna zahvaljući Teuti, Vivoni i polako, preko najmlađeg među njima, plesnog studija Korak.
