Pripadam skupini onih koji smatraju kako suđenje Ivi Sanaderu, negdašnjem hrvatskom premijeru nije bilo pravedno, odnosno da mu nije omogućena obrana nego je osuđen na osnovu političke volje i pritiska javnosti koja je smatrala kako je Ivo jedini krivac za sve nevolje koje su zadesile Hrvatsku i njezine žitelje.
Obradovala me presuda Vrhovnog suda koji “slučaj Sanader” vraća na ponovno raspravu i suđenje Županijskom sudu u Zagrebu. Za mene je ovo pobjeda pravde i vjera kako u Hrvatskoj nova zora rudi kada je u pitanju pravda i pravednost, jer u posljednjih nekoliko godina toga nije bilo i mnogi su ljudi zatvarani, procesuirani i osuđivani zbog pritiska politike i javnosti, a to nije dobro.
Ne mislim da je Ivo Sanader Isus, ali i u Isusovom primjeru je javnost, a ne pravda odlučila. “Propni ga, propni” vikala je gomila, kada je poncije Pilat kazao kako ne nalazi krivice na ovom Pravedniku. Za mene je nepravednost, sudstvo i suđenje najveći problem Hrvatske, veći od sloma gospodarstva i ekonomije. Jer, da je pravde i pravednosti i gospodarstvo bi bilo u manjoj krizi.
Kako sam i Sam žrtva nepravednosti više osjećam što znači kada si povrijeđen i oštećen a trpiš sudske odluke, koje su sve, samo ne pravedne. Uvijek sam tvrdio kako bivši premijer treba odgovarati za druga djela, poput zvjerskog progona generala Ante Gotovine i Ivana Koradea, odnosa prema Branimiru Glavašu i Đuri Brodarcu, o ZERP- u i drugome.
Obradovalo me da je i glumac i voditelj Tarik Filipović nakon do godina dobio sudski spor i da je pravda zadovoljena. Svjestan sam da su odluke o kojima pišem donijete na višoj sudskoj razini i da je za to trebalo živaca, novca i vremena, ali je to dokaz kako u Hrvatskoj ima ljudi – sudaca koji ne podliježu pritiscima takozvane javnosti i medija, snazi često puta nezasitnih i oholih tužitelja, nego misle svojom glavom i vode se pravednosti prema okrivljenima, poniženima i obespravljenima.
Hrvatska ima hrabre i poštene suce, ima ljude koji su spremni platiti svoje propuste, ali ima i previše onih koji su zalutali u sudstvo i koji žele napredovati na osnovi dopadanja elitama. Svaka zora ili jutro donosi nešto novo i dobro. Želim i vjerujem kako donosi i pravednosti u sudstvu u procesima koje protiv stotina tisuća hrvatskih građana vode “vjerovnici” svakojaki ovrhovitelji, banke gradske i općinske vlasti, HRT i operateri.
Jer, siguran sam, kako pravi Hrvati i Hrvatice, poglavito Međimurci i Međimurke, kršćani i rodoljubi ne bi nikada prevarili svoju Domovinu i njezine institucije. I jedino što očekuju i u što vjeruju, su pravednost i pravda zasnovani na istini a ne na moći pojedinaca i moćnika, ovih i onih i tumačenja zakona koji su uglavnom dobri, onako kako nekome paše.
Ne smije najvažnije biti, ako je netko zakasnio sa tužbom i žalbom ili se nije sjetio i zapazio nekakvu “caku” u slučaju, nego mora vrijediti samo istina i vjera u čovjeka. Za početak nove i pravedne Hrvatske, nove zore pravednosti i pravičnosti su primjeri Sanadera i Filipovića vrlo značajni. Mogu ohrabriti i potaknuti mnoge obeshrabrene, ponižene i često puta izgubljene ljude.