U subotu, 6. lipnja u Goričanu se okupila generacija rođenih 1950. godine, na svom tradicionalnom generacijskom druženju koje se održava svakih pet godina. Ovi još vitalni 65. godišnjaci ujedno slave i 50 godina završetka osnovne škole.
Okupljanje je bilo ispred Osnovne škole u Goričanu, a nakon toga se otišlo u župnu crkvu Sv. Leonarda gdje je služena Sveta misa. Lijepo je doći i biti među svojima na takvim okupljanjima, jer je to jedina prilika kada na jednom mjestu možeš vidjeti prijatelje iz mladosti ili možda simpatiju iz školskih dana.
Na ovo okupljanje odazvalo se 36 slavljenika, no zbog godina, nepredviđenih okolnosti i bolesti svake godine ih je manje na druženju, a sigurno bih ih bilo više na druženju da je ekonomska situacija bolja. U ugodnom razgovoru sa slavljenicima saznao sam, da je te 1950. godine u Goričanu bilo rođeno 143 djece.
U prvi razred osnovne škole krenulo je njih 106 u tri razreda. Na pitanje da li se sjećaju svojih prvih razrednika, oni su odgovorili: “Već je prošlo puno godina, ali se sjećamo svojih razrednika: Žganec Marije, Mesarić Marije i Hanak Miroslava, a ravnatelj škole u to vrijeme bio je Žganec Antun.”
Kako je ta generacija rođena netom nakon završetka 2. svjetskog rata, posla u Goričanu i u Međimurju nije bilo previše, svi nisu mogli ostati doma na poljoprivredi, tako da se ta generacija “rastepla” po svijetu tražeći bolju životnu egzistenciju. Neki od slavljenika radili su i sada žive u Njemačkoj, Austriji, Sloveniji i po raznim gradovima Lijepe naše, a najviše ih je u Zagrebu.
Danas je lijepo vidjeti nasmijana i radosna lica na okupu ove generacije, ispod oka pala je neka suza radosnica, jer moramo i to reći da ih život nije mazio, prošli su kroz “sito i rešeto” kako kažu. Pitajući okupljene koje im je druženje njihove generacije ostalo u sjećanju, odgovorili su:
“Kada smo slavili 50 godina života, tada smo većina nas u narodnoj nošnji u pratnju limene glazbe u povorci prešli kroz ulice Goričana do crkve. Također mi se sastajemo svakih pet godina, znači prvi put smo se sastali kada smo imali dvadeset godina”. Svetu misu predvodio je domaći sin, također slavljenik ove generacije, župnik i gvardijan fra Stjepan Bergovec.
“Tu me moja draga majka rodila,
Tu me ona prva v cirkvu vodila!
Boga molit, bližnjeg ljubit vučila,
Boga molit, bližnjeg ljubit navčila!”
Druženje generacije nastavljeno je na graničnom prijelazu Goričan u restoranu “Club 114”. Sljedeće druženje ove generacije je opet za pet godina u Goričanu.
