Ante Biće Mladinić, negdašnji trener splitskog Hajduka i još nekih klubova bivše države u kojoj e bio i izbornik (selektor), znao je na primjedbe svojih kolega i novinara često puta kazati kako se radi o “pili naopako”, po čemu je ostao posebno zapamćen, premda mu niti rezultati, poglavito u radu s mladima nisu za podcijeniti.
Često puta se sjetim ove Mladinićeve izreke, pogotovo u trenucima kada smatram da bi mnoge stvari trebalo učiniti drugačije nego one jesu ili se prikazuju. U posljednje vrijeme mnogi političari, pa čak i europski žele ukidanje mnogih općina u Hrvatskoj, jer kao, to je preglomazan i preskupi aparat od kojeg je više štete nego koristi.
S ovim tvrdnjama se nikad ai nikako ne mogu složiti i sve sam uvjereniji kako se u Hrvatskoj ljudima, skupinama pa i lokalnoj samoupravi nastoji što više otežati položaj, nego li pomoći u opstanku i egzistiranju.
Bio sam u utorak u Općini Dekanovec i vidio što je sve tamošnji načelnik Ivan Hajdarović sa svojim suradnicima i zaposlenicima stvorio za svoje žitelje i na ponos, stvorivši od jedne ne tako zabačene sredine lijepo mjesto s još ljepšim i boljim uvjetima u svakodnevnom životu. Ističem posebno izgled i funkcionalnost Doma kulture, kojeg i kakvog bi poželjeli mnogi ne samo u Međimurju nego i Hrvatskoj. Pitam sve one koji tvrde kako su mnoge općine nepotrebne, bi li netko u Hrvatskoj toliko mario o Dekanovcu kao što mari sadašnja općina, mala, ali izrazito djelotvorna?
Bi li na primjer Sveti Martin na Muri bio tako uspješan i razvijen da nije samostalna općina, bi li netko rješavao probleme s klizištima u štrigovskom kraju da nema općine? Mogao bih još nabrajati. No nameće se samo jedan odgovor. Nitko ne bi toliko brinuo i činio za male sredine koliko to čine sadašnje općine i uprave.
Da treba “pilu naopako” jasno je i u mnogim drugim prilikama, pogotovo kada se žele otvoriti obrti, radionice, proizvodni pogoni kada zakonodavci, dakle političari više čine kako bi onemogućili nego olakšali ljudima da uspiju u svojim poslovnim nakanama. Izmišljaju se svakojaki uvjeti koje ulagač ili investitor treba ispuniti da dobiju građevinsku ili drugu dozvolu. Namjesto, da mu se sve olakša, da se zahtjevi i propisi smanje na najmanju moguću razinu i da se što prije otvore radna mjesta.
Vidimo što se sve ne izmišlja kako medicinske sestre ne bi mogle slobodno i po vlastitoj želji otići raditi u druge države za bolju i veću plaću. “Pilu naopako” prema nepravednim i opakim zakonskim propisima u Zagrebu je okrenula sutkinja Zorka Ćaćić Zagrajski, koja svoju plaću traži i želi na ruke, a ne preko bankovnog računa.
Koliko bi ljudi u Hrvatskoj bilo sretno da ne mora svoje plaće, mirovine i honorare dobivati preko bankovnog računa, nego “kao nekada” u kuverti, na blagajni na ruke. Ali, namjesto da se podrži zahtjev sutkinje Ćaćić Zagrajski, koja tvrdi kako nema zakonske osnove primanja plaće preko bankovnog računa, sada je se želi u javnosti zbog toga prokazati u najmanju ruke kao “bijelu vranu” među “crnima”. A nameće mi se pitanje, zašto nas netko prisiljava da imamo bankovne račune ako ih mi ne želimo.
Mogla i trebala bi “pila naopako” rezati u još stotine primjera, kako bi ogromnoj većini hrvatskih državljana bilo bolje i jednostavnije raditi, poslovati i živjeti, što su im državni poglavari i političari dužni osigurati.
