U našem lovačkom društvu sve članice dolaze iz lovačkih obitelji i nisam još upoznala nijednu koja se odlučila baviti lovstvom, a da nije odrasla u takvom okruženju. Možda je to razlog zbog čega nas je toliko malo – kaže Lana Glad, predsjednica novoosnovanog Damskog lovačkog društva Grlice iz Međimurja, tek trećeg u Hrvatskoj.
Od 60.000 registriranih lovaca u zemlji žena je manje od stotinu. – Hrvatska je još uvijek prekonzervativna zemlja pa se i na žene u lovu gleda drugačije nego u razvijenijim zemljama. Populacija lovaca sve je starija, a ulaskom Hrvatske u EU ojačale su i udruge za zaštitu životinja koje nam koče razvoj – ističe Anita Bračun, predsjednica prve ženske lovačke udruge Dama dama, osnovane još 2005. sa sjedištem u Sv. Križu Začretju.
I Lana Glad odrasla je u lovačkoj obitelji, no aktivno se počela baviti lovom tek kada se upisala na Šumarski fakultet u Zagrebu i obišla lovišta diljem Hrvatske. Nema još nijedan lovački trofej jer misli da ga – nije ni zaslužila.
– Svaki pravi lovac prvo upozna divljač koju namjerava odstrijeliti, vodi brigu o njoj, a odstrel se obavi tek kada je pravo vrijeme za to – objašnjava. Ima i spreman odgovor udrugama za zaštitu životinja koje prozivaju lovce zbog ubijanja divljači.
– Oni ne znaju koliko je odricanja potrebno da se othrani divljač. Na primjer, dok je snijeg iznad koljena, znate tko ide u šumu? Lovac! Divljač je gladna, ne može pronaći ništa prirodno za hranu pa im onda svaki dan donosimo kukuruz, sijeno, sol… Radi li to itko od tih protivnika lova? – pita.
Osim udruga Dama dama i Grlica, u Hrvatskoj je osnovano i Lovačko društvo Slavonske lovkinje. Jedanput godišnje organizira se međunarodni “Damski lov” na koji dolaze i lovkinje iz inozemstva.
– Na žalost, Ministarstvo turizma ne potiče lovni turizam. Trebalo bi pojednostaviti papirologiju i namete kako bi što više stranih lovaca dolazilo k nama – napominje A. Bračun, koja je također rodom iz Međimurja, točnije iz Donjeg Vidovca.
