Udruga “Capoeira Jacobina Arte – Čakovec” u sklopu svojih treninga od prošle godine uvela je i trening djece predškolske dobi. Njihovi mali polaznici prošle godine dobili su i svoje prve špagice (RANG 1) na radionici u Čakovcu koju je vodio iskusni capoerist iz Academia de Capoeira – Rijeka Jacobina Arte Professor Abadá.
Pripremani su kroz cijelu godinu kao i odrasla grupa kako bi mogli prisustvovati velikom International festival of Brazilian culture in Croatia” koji se održao u Rijeci od 1. do 3. svibnja 2015. godine. Na Riječkom festivalu Brazilske kulture u Hrvatskoj okupio se velik broj Capoerista iz Slovenije, Mađarske, Hrvatske, Grčke i dalekog Brazila. Na radionicama se osim capoeire mogla zaplesati i samba.
– Posebno smo bili ponosni na male capoeiriste kada su zaigrali Capoeiru sa vrhunskim majstorima bez imalo straha i ukočenosti i zaslužili svoje nove špagice i stali stepenicu više. Uz puno igranja Capoeire bilo je tu i stjecanja novih prijateljstva, upoznavanja drugih capoerista i naravno razmjenjivanja nekih novih pokreta.
Cijeli festival održavao se pod budnim okom našeg koordinatora i organizatora cijelog susreta Professora Abade iz Rijeke, a da bi program izgledao što efektivnije pobrinuli su se svi capoeristi pod vodstvom našeg mestrea Pitt Bula. Naše malene capoeriste razveselilo je i to što su mogli upoznati i napraviti pokoju sliku sa donedavnom sudionicom najgledanijeg showa HRT-a, The Voice, Božidarkom Matijom Čerina iz Rijeke, a koja je bila jedan od njihovih domaćina na ovom susretu. Na posljetku vratili smo se kući uzdignutih i ponosnih glava jer smo vjerno predstavili naš grad Čakovec – poručuju iz Udruge.
Povijest Capoeire
Capoeira je borilačka vještina koju su razvili afrički robovi u Brazilu, tijekom kolonijalnog perioda. Crni robovi dovoženi su iz Angole, Konga i Mozambika; jedino što su mogli ponijeti sa sobom su njihovi običaji i kulturno naslijeđe. Uz prve kontakte sa domaćim stanovništvom i kultura indiosa djelomično utječe na razvoj capoeire.
Zbog zabrane bilo kakvog izričaja afričke kulture, robovi su maskirali svoju religiju u kršćanstvo, borilačke tehnike u ples koji je u nekim segmentima imitirao europske plesove. Kroz sukobe sa policijom i lovcima na odbjegle robove, capoeira asimilira i neke portugalske utjecaje.
Nastaje ne samo kao oružje protiv ugnjetavanja, već i kao sredstvo za očuvanje kulture i podizanje duha. Nakon abolicije ropstva, nezaposleni robovi nastavili su prakticirati capoeiru koristeći je kao opasnu borilačku vještinu uličnih bandi. Zakonom je u Brazilu zabranjena 1892. godine. Rigorozne kazne su se primjenjivale za osobe pod sumnjom da se bave capoeirom – jedna od kazni bila je i rezanje ahilovih tetiva.
Capoeristi su razvili različite načine kako bi izbjegli uhićenje – stvorili su ritam koji su nazvali cavalaria (konjica), a koji je služio da upozori da je policija u blizini. Koristili su i nadimke umjesto pravih imena kako bi sakrili svoj pravi identitet. Ta tradicija davanja nadimaka očuvala se i dan – danasu capoeira krugovima. 1937. godine, nakon prezentacije vještine tadašnjem predsjedniku Getulio Vargas, mestre Bimba dobija dozvolu za podučavanje capoeire i ona se priznaje kao brazilski nacionalni sport.
Predsjednik Vargas bio je diktator i capoeiru je vidio kao efektivnu vještinu za treniranje brazilskih vojnih snaga. Do danas se razvila u nekoliko pravaca i različitih stilova, no bez obzira na stil, capoeira predstavlja dijalog pokreta, igru nadmudrivanja koja uz ritam i pozitivnu energiju čini svojevrstan ritual modernog doba, te vještinu koja razvija cijelo tijelo i briše razlike spola dobi i rase.
