Na svoju dvoranu u OŠ Ivana Gorana Kovačića Sveti Juraj na Bregu ponosni su iz više razloga. Osim što mogu imati kvalitetnije satove tjelesne i zdravstvene kulture, mogu biti i domaćini vrhunskih sportskih događaja. Tako su 25. travnja bili domaćini Državnog kupa u streljaštvu. Među natjecateljima je nastupila i olimpijka Snježana Pejčić – svjetska rekorderka i prva hrvatska sportašica s osvojenim odličjem na Ljetnim olimpijskim igrama.
Pekinška bronca u disciplini zračna puška deset metara njezin je najveći, ali ne i jedini uspjeh. Dokazala se još 2002. godine, osvojivši drugo mjesto na Europskom juniorskom prvenstvu u Solunu, 2009. okitila se zlatom u pojedinačnoj i srebrom u ekipnoj konkurenciji na Europskom prvenstvu u Pragu, a nedavno se iz Južne Koreje vratila okrunjena svjetskim zlatom i rekordom od 463 kruga. Prva je među hrvatskim sportašima osigurala i nadolazeće Olimpijske igre u Riju, a u predahu prvog streljačkog natjecanja u našoj dvorani, Snježana je pronašla vremena za razgovor s novinarkom, učenicom 7. b razreda Stelom Radek.
Kada ste se počeli baviti streljaštvom?
Počela sam s 13 godina – s jednog su nas sata tjelesnog odveli u streljanu da probamo pucati.
Koje osobine mora imati strijelac kako bi postao vrhunski sportaš?
Mislim da, bez obzira na to kojim se sportom osoba bavi, mora imati upornost i volju za uspjehom pa i onda kada bude jako teško, kada ti se baš i ne da ići na trening. Važno je prijeći preko toga i ipak to odraditi.
Koliko puta tjedno i koliko dugo traje Vaš trening? Uz gađanje, idete li u teretanu ili radite neke vježbe?
Treniram šest puta tjedno od sat i pol pa do 4,5 sati, zavisi koja disciplina jer su dvije. Idem i tri puta tjedno u teretanu.
Čuli smo da imate problema sa streljanom u Rijeci. Imate li sada dovoljno dobre uvjete za trening u Vašem gradu?
Da, imam streljanu u kojoj mogu trenirati.
U našoj je školi prošle godine otvorena sportska dvorana. Do sada su učenici vježbali u maloj dvorani-učionici. Koliko je važan adekvatan prostor da se postane vrhunski sportaš?
Važan je, ali nije presudan. Mislim da je puno sportaša postalo vrhunsko usprkos lošim uvjetima. Primjerice, znam da je Filip Ude imao groznu dvoranu prije svoje medalje u Pekingu. Nakon toga su mu napravili dvoranu, tako da to nije toliko bitno.
Streljaštvo nažalost nema sponzore
Koja oprema je potrebna za bavljenje streljaštvom? Je li ona skupa?
Prije svega treba nam adekvatna rasvjeta. Svaka meta mora imati svoj reflektor s određenim brojem luksa, a naravno, trebaju nam i mete. Starija varijanta su papirnate mete. Tu nam trebaju automati za odvoz i dovoz meta, a novija varijanta su elektroničke mete koje su puno skuplje.
Ima li streljaštvo sponzore?
Nažalost nema. Osobno ne znam nikoga u Hrvatskoj u streljaštvu tko ima sponzore. U to ne ubrajam ove streljačke, na primjer proizvođače municije i tako nešto, oni znaju sponzorirati neke strijelce, ali ne sve. Moraš biti jako, jako dobar da te oni sponzoriraju. Normalnih državnih sponzora nemamo.
Nedavno ste na Svjetskom kupu u Koreji osvojili dvije zlatne medalje, oborili europski i svjetski rekord. Što za Vas znače ti rezultati?
Pokazatelj su da sam u dobroj formi i da se još uvijek mogu natjecati na istom nivou s ostalim vrhunskim strijelcima.
Koji su Vaši sportski ciljevi?
Zasada se dobro spremiti za idući Svjetski kup koji je za 3 tjedna u Americi. Onda imamo Europske igre koje će biti prvi put održane. Svaki kontinent ima svoje kontinentalno prvenstvo, Europa ga do sada nije imala. Ovo su prve igre ikad, tako da će to biti zanimljivo.
Jeste li ikada pomislili da se prestanete baviti streljaštvom. Ako da, zašto?
Nisam. Osim onoga razmišljanja kako će ta karijera jednom doći kraju, ali inače ne.
Znate li što ćete raditi poslije?
Voljela bih ostati u sportu, raditi kao trener ili nešto vezano uz sport, vidjet ćemo.
Kad odete na neko natjecanje, kako izgleda jedan Vaš tipičan dan? Stignete li razgledati grad?
Jako rijetko imamo slobodne dane. Natjecanja su tako nekako koncipirana da dođemo, imamo treninge ili mečeve i onda nakon što završimo idući dan odmah odlazimo, ali može se to nekako iskombinirati. Na primjer, da imamo popodne ili jutro slobodno pa odemo do grada, malo razgledamo.
Da Vam se pruži mogućnost, u kojem biste gradu voljeli živjeti?
Sydneyju. Od ovih do sad što sam ih posjetila nekako mi je Sydney bio najviše wow!
Imate li tremu prije važnih natjecanja?
Da, uvijek.
Pronašla sam podatak da studirate. Je li teško uskladiti fakultet sa sportskom karijerom?
To je izvanredni studij tako da je puno lakše nego kad si redovan student, ali dogodi se da ponekad ne mogu izaći na 5 ispitnih rokova, nego nakon što je semestar završio moram čekati do jeseni da izađem na njega, ali da se.
Radite li još uvijek u MORH-u?
Da, produžili su nam ugovore.
Imate li vremena za neki drugi hobi, zabavu, kino, kazalište?
Kad sam kod kuće nađem vremena, s obzirom da uživam u svim tim stvarima. Ako ima neka dobra predstava u kazalištu ili neki koncert, kada sam doma odem pogledati.
Međimurje je idealno za bavljenje streljaštvom
Bavi li se streljaštvom više muškaraca ili žena?
Mislim da nas je podjednako. Ako gledamo brojčano nastupe na Prvenstvu svijeta ili Prvenstvu Europe, tu smo negdje.
Posjećuju li ljudi natjecanja u streljaštvu? Je li posjećenost veća vani ili u Hrvatskoj?
U Hrvatskoj ne, vani zavisi u kojim zemljama. U Njemačkoj je streljaštvo jako popularno. 2010. Prvenstvo svijeta održano je u Munchenu i bilo je jako puno ljudi koji su došli gledati finale, kupovale su se ulaznice što je kod nas jako čudno.
Već ste se plasirali na Olimpijske igre u Rio. Koja su Vaša očekivanja? Jeste li se već počeli pripremati?
Ne, nekako ne razmišljam još o njima s obzirom da su daleko, još je godina i pol do toga. Ima još puno natjecanja do Rija.
Jeste li već bili u Međimurju? Kako Vam se sviđa naša škola i sportska dvorana?
Bila sam prije dvije, tri godine, bilo je neko natjecanje, čini mi se isto Finale kupa. Dojam koji meni ostavlja je zeleno i čisto, mirno, što je super za streljaštvo.
Poznajete li strijelce iz našeg kluba “Zelenbor” Brezje?
Kako ne, dugo sam godina u streljaštvu tako da znam većinu ljudi.
Što biste poručili učenicima koji već treniraju streljaštvo i onima koji će nakon natjecanja u ovoj školi možda poželjeti trenirati streljaštvo?
Samo da budu uporni. Meni je, ako stavimo na stranu sve medalje i sva postignuća, uvijek na pameti to koliko sam ja proputovala sa streljaštvom, što ne bih sigurno nikada da se ne bavim sportom. Tako da je to sigurno odlična motivacija.
