Telegram.hr donosi vrlo iskrenu ispovijest bivše tajnice u Ini koja je sredinom devedesetih dala otkaz i počela plesati striptiz. Svoj zanat ispekla je u nekadašnjem čakovečkom striptiz baru – Monte Carlu, 1997. godine.
Danas, kada se približava pedesetoj, Željka se prisjeća karijere, premlaćivanja, pokušaja silovanja, neobičnih mušterija i ostalih čudnih stvari koje je doživjela, te otvoreno priča o prostituciji u hrvatskim klubovima.
Bližim se pedesetoj i još uvijek plešem striptiz. Od toga živim gotovo 20 godina. Prve nastupe, koje zapravo ne računam pod profesionalnu karijeru, održala sam u nekadašnjem Peep showu u centru Zagreba. Imala sam 30 godina i upravo me ostavio dečko. Bila sam dosta očajna i htjela sam se natrpati poslom.
Samo da što manje razmišljam o njemu. Usamljena, izgubljena i s debelim minusom u banci, slučajno sam naletjela na oglas: “Peep show traži plesačice. Iskustvo nevažno, zarada vrhunska”. Otišla sam na razgovor, vidjela kako to izgleda i prihvatila posao. Od sedam do tri radila sam kao tajnica u INI, a od pet do jedanaest navečer u Peepu. I tako svaki dan. Mama mi je kuhala. Prostorija za plesačice u tom Peep showu okružena je manjim kabinama, sobicama iz kojih mušterije kroz staklo gledaju nastup.
Krevet je velik, crven i miče se. Polako se vrti i ti sad u ritmu muzike za ples skidaš dio po dio odjeće. I malo se bacakaš. Posjetitelje ne vidiš niti ne čuješ. U kutu svake kabine mala je crvena žaruljica koja svijetli kad te netko gleda. Tako znaš da je čovjek tu pa se više okrećeš prema njemu. To je to.
U međuvremenu sam si našla dečka. Fizički je bio dosta sličan mom najdražem, tom slikaru koji me ostavio. Ali to nije dobro prošlo. Nisam se uopće zaljubila. Ali svejedno sam i njega zaposlila u Peepu. On je prodavao žetone, a ja sam plesala. Tamo sam doživjela i bombardiranje Zagreba. Bila sam usred nastupa. Imala sam dugu crnu periku i velike naočale kao varioc. Skidala sam se do kraja, ali bila sam zamaskirana. Taman sam ležala na leđima i polako skidala gaćice.
Tange su mi već bile na gležnju, trebala sam još samo provući nogu da padnu. U tom trenutku roknula je prva raketa. Kasnije sam saznala da je pala kod HNK, ali odmah mi je bilo jasno da je užasno blizu. Jebote, sve se zatreslo. Shvatila sam da u tri kabine i dalje gori svjetlo, što znači da je netko unutra. Frajeri su usred bombardiranja ostali gledati mene kako se skidam. Luđaci. Ali što sad, morala sam nastaviti, ljudi nisu otišli.
Peep show se uskoro zatvorio, nisu im htjeli produžiti najam. A meni je u kancelariji bilo sve groznije. Htjela sam otići iz grada gdje me sve podsjećalo na slikara. Hitno mi je trebao novi posao. I onda sam slučajno u novinama vidjela oglas za karaoke u Japanu. Tražili su cure iz Europe koje će pjevati po barovima za pristojan honorar i smještaj. I odem ja u Japan. Tako sam slučajno zalutala u striptiz bar i odmah se zaljubila u takvu vrstu plesa.
Sve je izgledalo tako svjetlucavo i glamurozno. Nevjerojatno erotično. Vjerojatno sam najstarija žena u Hrvatskoj koja se odlučila za ovaj posao. Prije odlaska u Japan napustila sam solidno plaćeno mjesto u rafineriji nafte u rodnom Ivanić Gradu. Nisam dugo ostala, nedostajala mi je Hrvatska. Kad sam se vratila, prvo sam konobarila, a zatim digla kredit, kupila seksi opravice, perike, štikle od 20-ak centimetara i krenula u novi život. Postala sam plesačica. Od početka sam bila iskrena i s roditeljima i s prijateljima. Mama i tata bili su mi podrška u svemu. Svu zaradu koju sam uštedjela od plesanja uložila sam u našu kuću. Potpuno sam je renovirala. Jako mi fale roditelji, mama mi je umrla prošle godine.
Prvi nastupi u hrvatskim klubovima
Ono što sam vidjela u Japanu potpuna je suprotnost prvom hrvatskom klubu u kojem sam plesala. U Čakovcu. Zapravo, izgledao je okej, ali ono što se unutra događalo bilo je užasno. Ali tamo sam upoznala svoju najbolju kolegicu i uzor, Ruby. Zajednički smještaj bio je stravičan, djevojke su spavale na madracima, nisu čistile.
Meni je bilo muka uopće leći tamo. Pronašla sam malu špajzu iza kuhinje. Dovukla svoj madrac i tamo sam spavala. Ubrzo smo dale otkaze. Ruby, još jedna cura – Zara se zvala – i ja. Otišle smo u Split. Zapravo, radile smo u Splitu, a živjele smo u velikoj kući na Čiovu. Nakon spavanja u špajzi, vila uz more, u kojoj svaka soba ima svoju kupaonicu, činila se kao Hollywood. Cijelu priču pročitajte klikom ovdje.