Robert Ignac (22) iz Orehovice pet godina traži posao. Instalater je centralnog grijanja. Šalje molbe na natječaje. – Kažu da će se javiti, ali nikad ne nazovu. Ni većinski narod nema posla, a kako ćemo onda mi Romi koji smo u manjini – kaže Robert koji jedinu šansu vidi u odlasku u inozemstvo.
Problem je što nema radnog iskustva, a to je prvo što ga poslodavci pitaju. – Nisam mogao naći ni firmu u kojoj bih išao na praksu, pa sam je obavio u školi. Mladi Romi na raspolaganju imaju samo javne radove u općini za 2200 kuna, ali neki i to odbijaju jer neće raditi za minimalac. Ima nas svakakvih – napominje.
Važno je obrazovanje
Danijel Balog (23) je nakon završene osnovne škole upisao program za soboslikara u večernjoj školi, a završio je i tečaj za skupljača ljekovitog bilja. Povremeno nešto radi, javlja se na natječaje, ali bez uspjeha. Sad planira otputovati u Njemačku. – Ovdje posla za nas Rome nema – kaže.
Robert i Danijel su dvojica od nekoliko tisuća nezaposlenih Roma u Hrvatskoj. U toj nacionalnoj manjini nezaposlenost je čak 80 posto! Za mjere aktivne politike zapošljavanja Roma država je uložila više od 10 milijuna kuna, no rezultati nisu zadovoljavajući.
Priznaje to i ministar Mirando Mrsić. – Novac se koristi, no nismo zadovoljni učinkovitošću mjera, pa će trebati napraviti iskorake. Važno je i obrazovanje, rijetki je primjer da je netko završio fakultet. Uglavnom imaju osnovnu školu, a stjecanjem zanimanja povećava se i zapošljivost – ističe. HZZ nudi paket od 12 mjera za pripadnike romske manjine, poput programa “Znanje se isplati”, “Učim za posao”, “Romi za Rome”… Nude se i potpore za samozapošljavanje, rad u zadrugama i drugo.
Deficitarna zanimanja
Robertov otac Dragan Ignac, koji vodi udrugu Uzor, tvrdi da su Romi diskriminirani pri zapošljavanju. – Poslodavci te mjere HZZ-a ne koriste jer misle da radnik kojeg će uzeti neće valjati i da će brzo odustati od posla, što je apsolutno krivo. Imamo i slučajeve da vam preko telefona kažu da je radno mjesto slobodno, a kad dođete u tvrtku i vide boju kože, odjednom je popunjeno. Zato i tvrdim da ima diskriminacije i stereotipa – ističe D. Ignac.
U Međimurju je, na primjer, oko 250 mladih koji su se školovali za deficitarna zanimanja, a posla za njih nema. Neki se odlučuju na doškolovanje. Krunoslav Vuk (36) iz Orehovice završio je obuku za pomoćnog kuhara. – Trudimo se steći nova znanja i zvanja, ali posla nema – kaže. Nada se sezonskom poslu jer Hrvatska je ipak turistička zemlja.
