Grkaveščak, turističko, gotovo elitno turističko naselje u Općini i Župi Sveti Martin na Muri danas proživljava najteži dan u svojoj dugoj povijesti.
Dok brojni turisti i gosti hrle u Terme Sveti Martin i obližnje ugostiteljske i turističke lokale, mještani zamišljeno i zbunjeno šeću cestom pokraj koje se nalazi obiteljska kuća u kojoj su danas oko podneva pronađena tijela Stanislava i Marije Karlovčec. Prema riječima susjeda i rodbine, supružnike je u njihovoj lijepoj kući pronašao pokojnikov brat, koji je odmah obavijesti policiju, čije djelatnici su obavili očevid, a svoj dio posla obavio je i istražni sudac.
Oko 17 sati tijela mrtvih supružnika odvezena su na patološki odjel Županijske bolnice Čakovec, gdje bi obdukcijom trebalo ustanoviti uzrok i vrijeme smrti dvaju dobrih supružnika koji imaju 25- godišnju kćerku. Dok su prvi dojmovi u uviđaji upućivali na ubojstvo i samoubojstvu mještani Grkaveščaka, nisu uvjereni u takav scenarij.
Kažu kako su Stanislav i Marija bili dobar bračni par i ugodni susjedi i sumještani. Stanislav je godinama radio u Sloveniji, a Mariju u krojačkoj tvrtki koja je ranije imala sjedište u Murskom Središća, a sada u Savskoj Vesi.
– Nikako ne možemo vjerovati u nagađanja da je Stanko zatukao Mariju i potom sebi oduzeo život vješanjem. Bili su normalan bračni par, nikada se o njima nije čula niti jedna loša riječ i koliko god vrtimo “film” nikako ne naziremo razlog i uzrok smrti dvoje ljudi pred kojima je bila budućnost.
Možda kao susjedi i rodbina ne možemo “istini” pogledati u oči jer nam je teško vjerovati kako ćemo se od sada buditi i dan provesti da ne vidimo naše zaista drage susjede i rodbinu. Vjerovati ćemo policiji, sudskom vještaku i doktorima, jer ne nalazimo odgovor u našim promišljanjima.
Je li netko treći umješan u ovaj strašan događaj ili je stvarnost u trenutnim odnosima među supružnicima, odgovorit će stručni za takve stvari nadležni ljudi. Istina se mora znati, ali ona u život neće vratiti Stanka i Mariju i najbolnija će biti za njihovu kćerku, kojoj smo spremni pomoći da preboli odlazak njezinih roditelja na drugi svijet, kazali su nam susjedi i rodbina pokojnih uz zamolbu da ne objavljujemo njihova imena, premda u Grkaveščaku ne živi puno ljudi i svatko svakoga poznaje.
Mi pak kažemo kako nikakav komentar nije potreban, premda nas iznenađuje da bi dvoje supružnika bili spremi jedno drugom nanijeti bol i smrt. To kažemo jer smo naišli na uredan grunt i rublje koje je pokojnica stavila na sušenje, vjerojatno večer prije ili ujutro prije počinjenja ovog bolnog čina i svjetla koja su se “senzorski” palila pred sumrak.
Grkaveščak i njegovi žitelji ulaze u najtužniju noć i čekaju odgovor tko, što i zašto je oduzeo njihove živote.