Ponedjeljak je 29. prosinca 2014. Četiri i četrdeset pet je ujutro. Temperatura zaraka je 4,2 stupnja ispod ništice, a prema podacima mjerne postaje Bartolovečki Trnovec, kao da je minus 10,0 C.
I pored spuštenih prozorskih roleta vani se čuje sjeveroistočnjak koji, svojim fijukom samo pojačava osjećaj hladnoće. Čajem od kadulje ublažavam peckanje u grlu koje me već drugi dan muči. Prvi krug predsjedničkih izbora je za nama. Čitam po portalima; završio je mršavim vodstvom dosadašnjeg predsjednika I. J. ispred gospođe K. G. K.. U natjecanju vodstvo je vodstvo koliko god bilo mršavo.
Kao i u svakoj drugoj, i u ovoj utakmici, takmaci žele pobjedu. Svatko svojim stilom, svojom taktikom i – što je najvažnije – svojim programom. Sve je to legitimno i normalno. Međutim, zašto kandidati opanjkavaju druge takmace kad je to tako ružno slušati ma iz čijih usta izlazilo. Građani jesu povodljivi – pa, ne prateći što pojedini kandidat/kinja nudi – nerijetko se olako povedu za nečijom; elokventnošću, za modnim izričajem, za muževnošću…, međutim, premalo za sadržajem. Od svega su, ipak, najvažniji jasni i provedivi programi koji pojedini kandidati nude.
Dakle, u narednih jedanaest dana koliko ostaje do sljedeće izborne šutnje, stratezi i aktivisti obje suprotstavljene opcije radit će dvadeset četiri sata dnevno da što spremnije dočekaju dan odluke. Takozvani dan “D”! Jedanaestog siječnje će biti po onoj: “kom opanci – kom obojci”. I to će biti to.
Gospođa kandidatkinja K.G.K. je u velikoj prednosti pred aktualnim predsjednikom. Zašto? Zato što iza sebe ima svoju matičnu stranku, njene koalicijske partnere, a vrh Crkve u Hrvata da i ne spominjem (papa Franjo sugerira ponešto drukčiji stav spram državne politike, no, on je daleko odavde – u Vatikanu!), dok aktualnog predsjednika gospodina I. J., uz potporu koalicijskih partnera nekadašnje njegove stranke, snažno podržava i aktualna Vlada zajedno s ministrima i ministricama i, naravno, s premijerom Z. M..
Prisjetimo se samo one ljetošnje premijerove izjave negdje iz Hrvatskog Zagorja da “(…) predsjednik ne mora govoriti istinu (…)” i sličnih drugih njegovih izjava, pa sve do sinoćnjih izjava “potpore” iz Vlade. Vlada s premijerom Z. M. na čelu uistinu zna “pomoći i podržati” svoga kandidata, pa tako ministrica M. O. – za drugi izborni krug, u pridobivanju glasača najmlađeg predsjedničkog kandidata I. V. S. – za njega kaže: (…) gospodin I. V. S. je jedna šarena laža! (…)”
Vidite što znači biti taktičan, posjedovati znanje i duboko političko promišljanje. Stoga ne čudi ako se nekoga tako širokih vidika “lansira” u orbitu visoke politike… Rekli bi ljudi, tko zna zna, ali i ono, tko umije njemu dvije. Da premijer ne iznevjeri sebe sama i ovaj put se pobrinuo javno “podržati” svog nekadašnjeg partijskog druga i aktualnog predsjednika gospodina I. J. riječima: “Naravno da mu (I. J.) je Vlada bila teret (…) i da se tog tereta, u obliku mene (Z. M.) i moje Vlade, I. J. ne može riješiti (…)!” Izjava za bogove, već je uskliknula oporba!
Ako slobodno primijetim i ako barem donekle naslućujem finiš i svršetak predsjedničke utrke, predložio bih (molim bez uvrede!) našem premijeru Vlade Z. M. da se sa svojim timom povuče negdje u osamu, recimo, na sanjkanje (narod je već nasanjkan!) u Italiju. Netko iz njegova tima valjda zna put do onamo i natrag, pa da se narednih jedanaest dana (do 11. siječnja 2015.) – dakle, do izborne šutnje i drugog izbornog kruga – u Alpama, kao, pritaje i suzdrže od davanja izjava o bilo kakvoj njihovoj, bilo pojedinačnoj bilo o zajedničkoj, “potpori” svome kandidatu I. J..
Kako bi aktualni predsjednik na izborima u prvome krugu prošao da nije imao ovakvu svesrdnu potporu premijera Z. M., građani samo mogu nagađati? Jer, nakon izrečenih kvalifikacija ministrice M. O. da je gospodin I. V. S. “(…) šarena laža(…)!” i snažne “potpore” Vlade i premijera Z. M., gospodin Josipović komotno može već sad zvati “špediciju”…