(Prepoznatljivi smo…!)
Ako je istina ono što su znanstvenici zaključili (kome vjerovati ako ne znanstvenicima), da je sve počelo “Velikim praskom”, tad je i započela tajanstvena i beskonačna romansa među zvijezdama, planetima i galaksijama! I, kako ono znanstvenici rekoše, sve je nastalo iz jedne – silnom energijom nabijene, običnom ljudskom oku – nevidljive čestice.
Otada, dakle, mnogo prije nastanka našeg planeta (Zemlja je stara tek nešto više od 4,5 milijardi godina!), pa naovamo, sve što se zbiva u vremenu i prostoru, jest neprestano OČEKIVANJE nečega… Nečega novoga, nama nepoznatog, nečega o čemu možemo samo maštati i nadati se – nadati se boljemu. Potom, IŠČEKUJEMO ostvarenje – OČEKIVANOG!
Nadam se da nije prekomplicirano ovo o čemu govorim. Stvar je, zapravo, vrlo jednostavna. Potrebno je samo malo potruditi se i shvatiti. Shvatiti realnost. Našu realnost. IŠČEKIVANJE, nerealno OČEKIVANOG, najčešće rezultira frustracijom političkih “veličina”. Baš zbog takvih “veličina” – od kojih svakiput kad se dokopaju vlasti – nanovo započinje naša “povijest!”
Zbog njih i jest ovakvo stanje u državi kakvo je danas na izdisaju – katastrofalnim poplavama obilježene – ove 2014. godine. A, na ovakvom stanju uporno su radile i, kao poklon pod bor nam podarile, bez izuzetka, sve naše dosadašnje vlasti. Saborski zastupnici nam tumače; “Demokracija se uči!” Pa, ako je tako kako nas uvjeravaju, tad su sve hrvatske Vlade – od one prve do ove sadašnje – učile se, i još se uvijek uče – nad nama vladati.
To je, tumače nam, proces! Proces sazrijevanja! Valjda onih na vlasti? Bog te vidio, meni se čini da su mnogi od njih isuviše zreli i da na toj krošnji demokracije već odavno zaudara po truleži. Naravno, nitko se nije učen rodio i, kažu, svaka škola košta, ali uz tako veliku “školarinu” mi smo u ogromnom postotku – još uvijek neuki i neobrazovani. Vjerojatno ni “Madam” ni njene štićenice u bordelu se nisu učene rodile. I one su negdje teško stjecale praksu – i učile. Sebe i druge! A, tko to plaća?
Tko, recimo, plaća naše političare? Plaćamo ih mi! Mi konzumenti njihovog predanog i rudarski teškog rada u parlamentu i, naravno, u svim ostalim sastavnicama vlasti, odnosno, plaćaju svi koji pristaju na politički “seks” u zdrav mozak koji nam uporno čine. Mora biti da u tome uživamo kad opetovano izabiremo – “deja vu!” Možda, ono naše, OČEKIVANO je k nama već stiglo, samo mi, ovako neuki, to ne kužimo?
Ne kužimo da smo sretni, pa se čudom čudimo kako se već nismo međusobno pohvatali za guše, jer, očito, ne shvaćamo naše “dobrotvore” koji su nas tako bolno usrećili. Drpili su što i gdje su stigli, a samo zato da spriječe međusobnu svađu, nas tupavaca, kao što se, recimo, dječurlija zna posvađati oko pikula. Sporo nam je došlo do sive kore da shvatimo tko su nam “dobrotvori”. OČEKIVASMO ih iz daleka svijeta, kad ono, oni među nama od prvog dana stvaranja države.
Vidite! Zato je obrazovanje važno. Obrazovanje i zdravlje nacije je najvažnije. Osobito je važno mentalno zdravlje. Pa, iako nam je politika prepuna doktora, bolesnih je…, mili bože… Mahom su se obogatili oni nešto obrazovaniji. Istinabog, u tržišnom smo društvu pa su ljudi sebi pokupovali diplome i konačno nam “popravili” prosjek obrazovanosti. Ne i pismenosti! No, šalu na stranu, važno je da su takvi dobri vjernici i pravi domoljubi, da ne škrtare u milodarima, a kako je nedavno objavljeno, milodari nisu obvez(at)ni… Odani su Bogu i “Lijepoj njihovoj”!
Istini za volju, i među niže obrazovanim kadrom ima dobro situiranih “domoljuba”. Takvi služe kao PERIMETAR, da institucije “ni uz najbolju volju” ne dopru do onih s “diplomama” i njihovih skupih auta zatamnjenih stakala, jahti, helikoptera (…). Takvi su “država” u državi. Takve se, majci, ne dira! Pred dvije godine u vrijeme Došašća vjernicima je poručeno:
“Vjernici (…), krećemo u veliku pobunu!” Rezultat toga poziva je vidljiv ovih dana na ulicama naših gradova i na ulicama metropole…, dok je nedavno u Saboru na Odboru(…) netko spomenuo “krvavi Uskrs ’91.” i, onako, kao usput, (ne dao Bog takvog scenarija), dodao nešto nesuvislo, nešto “o krvavom Božiću 2014.!” Na sve izrečeno, na Odboru(…) u Saboru, s oltara – u vrijeme ovogodišnjeg Došašća – muk! Možda su neobaviješteni, možda ne gledaju tv, možda ne znaju što se u Saboru na Odboru(…) zborilo, možda(…)?!
Ustavni sud nam je sve češće i sve žešće izložen kritikama. Nema tome tako davno kako je jedan gradonačelnik (nezadovoljan presudom Ustavnog suda, bilo je nešto o nekakvim, čini mi se, ćiriličnim nazivima državnih ustanova) javno “oprao” Ustavni sud i njegovu presudu.
Štošta je dotični u mikrofon “izdeklamirao” na račun suda i presude; o ne-demokraciji u Hrvatskoj, o pravu jednog čitavog naroda… i sad se tu, zamislite(!), našao Ustavni sud da nešto sudi i presuđuje, a da ta njegova presuda ni približno nije po aršinu razočaranog i duboko uvrijeđenog gradonačelnika… Samo je još nedostajalo pitanje iz one tv-reklame za “pizzu” kad glumac F. J. prijetećeg pogleda pita pizza-majstora: “Znaš ti ‘ko sam ja? Ja sam (…)načelnik!”
U dane ovogodišnjeg Došašća propituje se još jedna presuda Ustavnog suda. Ona o broju birača za održavanje referenduma (…). Kako prožvakati i provariti ovakvu “užasavajuću” presudu i ovakav podatak, kako? Zamislite, za referendum, presudio je Ustavni sud, potrebno je 404.252 potpisa birača! Nekakva, meni nepoznata, “Inicijativa(…)” je prikupila tek 386.649 potpisa građana.
Nedostajalo je tek 23.603 potpisa. Kakav peh! Stvarno – nije fer na Ustavnom sudu ovako izvisiti, uz toliko volonterskog truda i – NADANJA! Što je tomu razlog ne zna se, ali sa oltara o tome ni riječi. Muk! Je li u pitanju prezasićenost inicijatorima prošlogodišnjeg referenduma o braku ili je nešto drugo u pitanju, stvarno je teško dokučiti, ali znakovito bogme jest.
Ovoga puta inicijatori “Inicijative(…)” ne kritiziraju Ustavni sud već su oštricu kritike okrenuli prema ministru uprave, pa ispada da je prozvani ministar inicijatorima stvarno postao “bauk” i zato gospođa Ž. M. rezolutno izjavljuje: “OČEKUJEMO da ministar uprave podnese ostavku (…)!” Mi ostali, neskloni spomenutim inicijativama, pak, OČEKUJEMO najradosniji kršćanski blagdan – Božić.
Još kad bi političari – i njima slični – uporabili svoj racio, pa u narodu provodili Isusov nauk, recimo, nešto iz Evanđelja po Mateju ili po Marku…, da u svome poslanju čine dobra djela, da šire toleranciju među ljudima kako to inače čine istinski intelektualci, da porade na smirivanju tenzija u razjedinjenom nam društvu, da ne huškaju neuki puk… E, gdje bi nam bio kraj, poštovani moji… kad bi oni to tako htjeli činiti! A, plaćeni su za to!
Bilo bi lijepo da se predsjednički kandidati ponašaju primjereno svojim godinama, svome statusu, stupnju svog obrazovanja, a ne… Ima, ima načina da se sve kaže, a da se pritom nikoga ne vrijeđa niti omalovažava. Vjerujem, da im je u interesu da ih poštujemo? Upravo imaju priliku oni poštovati – NAS, svoje BIRAČE! To od njih OČEKUJEMO!
Kad se 28. prosinca 2014. u 19 sati biračka mjesta zatvore IŠČEKIVAT ćemo pobjednika/cu. Hoće li nam se OČEKIVANJA ostvariti saznat ćemo koji sat poslije. A, nakon IŠČEKIVANJA doznat ćemo i koga smo izabrali. S obzirom na iskazanu korektnosti u kampanji, ne sumnjamo u pošteno prebrojavanje glasačkih listića. Prepoznatljivi smo po političkoj korektnosti!?
