Svakako najljepši događaj prošlih dana bio mi je otvorenje uljare, zapravo tvornice bučinog ulja obitelji Posavec u Dunjkovcu. Nije mi jasno jedino zašto bučing, a ne tikvinog koščičnog (s dva č) kao što se ono tradicijski naziva u Međimurju, ali…?
Radostan sam što krizi unatoč ima hrabrih i poduzetnih ljudi, kao što su Posavcovi, obitelj koja radi od jutra do sutra, kojoj dobro ide i s dosadašnjom proizvodnjom komposta, ali koja je osjetila da može još više i bolje. Njihov izbor je prerada tikvinih koštica, koje dobivaju od brojnih kooperanata, a kako je kazao mladi voditelj uljare Nikola, žele sklopiti ugovore i s novim uzgajateljima tikava ili buča.
Od Uljare Posavec, koristi će imati mnoge obitelji i pojedinci, ako i općina, županija i država. Posavci su se okrenuli Europi, od koje su prvo dobili novce, a od sada će joj prodavati “međimursko črno zlato”. Moje veliko bravo obitelji Posavec!
Na svečanosti kod Posavčevih sretoh i njihovog susjeda, a svog dragog imenjaka, gospodina i majstora bačvara Stjepana Pozveka. Kaže Štef(ek), povećali smo broj zaposlenih i sada nas radi 22 i to od jutra do sutra punom parom. Ljepše vijesti nisam mogao očekivati od Pozveka, koji upravlja proizvodnjom drvenih bačava za čitavu regiju i stoga rekosmo, trebamo to do kraja godine smočimo dobrim vinima iz neke od njegovih bačava.
Svratih ovih dana i do naših vinara, Štamparovih i Dvanajščakovih i tu čuh samo dobre riječi. Vina se sada prodaju bolje i više nego u isto vrijeme prošle godine. Mladi Štampari vezani su uz izgradnju novih proizvodno – degustacijskih prostorija, a mladi Dvanajščakovi obilaze skupove vinara i gastronoma diljem Hrvatske, šireći lijepe priče o našim međimurskim vinima i prikupljajući iskustva drugih.
Proširuju se i Cmrečnjakovi, a mnogi vinari snažno ulažu u vizualni marketing svojih vina, koja su, to sam od svih novinara prvi tvrdio i ostajem kod toga, najbolja u Hrvatskoj i regiji (ne regionu), čemu u prilog govore činjenice da su “lagvi” s lanjskim vinima prazni, dok su u drugim hrvatskim vinarijama prepuni berbi iz 2012. i bliže ovamo, ali i sve veći broj turista koji dolaze vino pito u naše vinske kuće i podrume.
A što tek reći o poduzetništvu u Općini Sveti Martin na Muri, gdje razni pogoni i turistički sadržaji gotovo pak niču iz zemlje. Načelnik Makovec se skoro pa mora skrivati pred mnogima koji žele investirati na području njegove općine. Slatko je to skrivanje, kada drugi povećalom traže ulagače u njihove zone i općine. Uz “starog Makovca”, stasaju mladi i poduzetni općinski djelatnici, službenici i vijećnici koji znaju što i kako treba.
Sretan sam i ponosan što velika većina Međimuraca i Međimurki gradi bolju budućnost za “Hortus Croatiae”, a malo ili gotovo nikako ne pljuje po hrvatskim svetinjama: Dinamu, Hrvatskog nogometnoj reprezentaciji, Davoru Šukeru, Franji Tuđmanu i drugima, kao što je to u Splitu i Zagrebu.
Pokazuje naš međimurski čovjek što je dobro i zato može, zna, ima i želi i ne plaće, premda i njemu račune blokiraju, vino i jabuke ne plate i mirovine i ovrhe na plaće stavljaju. Ali živi čovječno, pošteno, hrabro i ponosno, kao što to uči Onaj čiji rođendan ćemo uskoro radosno slaviti. Poglavito neka ga slave mladi, hrabri i poduzetni ljudi med Murom i Dravom.