S blagdanskim raspoloženjem, neizbježnim blagdanskim marketingom i svime što pripada božićnom ugođaju, obvezno dolazi i pitanje: Hoćete li dobiti božićnicu?
Za razliku od javnog sektora, gdje je zamrznuta isplata božićnica dok traje kriza, privatni se poslodavci ipak odlučuju na predblagdanske isplate. Međutim, zaposlenici privatnih tvrtki često ne znaju do zadnjeg trenutka hoće li im poslodavac isplatiti “dodatan novac za Božić”.
Najčešće ne znaju ni je li “božićnica” dobra volja poslodavca ili zakonska obveza. Ako ćemo otići malo dalje, postalo je i dvojbeno je li poslodavac uopće u mogućnosti isplatiti ju. Pravo radnika na “božićnicu” putem isplate prigodne nagrade od strane poslodavca nije utvrđena zakonom, već se zasebno utvrđuje kolektivnim ugovorom, pravilnikom ili ugovorom o radu odnosno pojedinačnom odlukom poslodavca. Obveza isplate “božićnice” zaposlenicima postoji samo ako je to utvrđeno nekim od prethodno navedenih slučajeva.
Poslodavac, dakle, ako ne postoji konkretna obveza, može i ne mora isplatiti radnicima prigodnu nagradu, s tim da se “božićnica” tretira kao neoporezivi primitak radnika za iznos do 2.500 kuna godišnje, javlja Poslovni.hr. Naravno, poslodavac može na ime prigodne nagrade (“božičnica”) isplatitii veći iznos od 2.500 kuna, no isplaćeno preko navedenog se tretira kao plaća radnika.
Procjenjuje se da bi dar za djecu, božićnice i jubilarne nagrade, koje su se također zadržale u mnogim kolektivnim ugovorima, mogli pojačati prosinačku potrošnju za približno 700 milijuna kuna u odnosu na ostale mjesece u godini. Kad je država isplaćivala božićnice za zaposlene u javnom sektoru, prosinačka se potrošnja pojačavala za milijardu kuna.
