Kada klijentica uđe u salon i traži od mene da je ošišam kako bi izgledala urednije, tada znam da se radi o osobi koja ne voli promjene, iako je nezadovoljna jer ne može sama napraviti frizuru, jer joj ujutro kad se probudi kosa strši na sve strane. Brzo joj izviru sijede ispod tamne boje, a to je užasno nervira.
Gledajući njezine pravilne crte lica, dolazim do zaključka kako bi joj dobro stajala kratka kosa. Znam, takve su klijentice osjetljive, moram biti nenametljiva. Sugeriram joj poneke korekcije, uvjeravajući je kako će dobiti na volumenu na mjestu gdje joj je kosa spljoštena, pokušavam joj pojasniti kako sa svjetlijim tonovima izrast sijedih neće toliko doći do izražaja. Uspješno.
Klijentica pristaje na promjenu. Skidam boju, stavljam novu, intenzivniju, prošaram je pramenovima. Uzimam u ruke škare, šišam pomno prateći njezine crte lica. Feniram klasično s daškom mladenačkog. Iz ogledala bliješti nasmiješeno lice mladolike žene.
Upravo takva iskustva, takva nasmiješena lica tjeraju nas da slijedimo novitete, trendove koje nam servira svijet glamura, gdje pod svijetlima pozornica virtuozna umijeća uspješnih stilista ruše barijere i frizerstvo prestaje biti uslužna djelatnost.
Tu frizerstvo dobiva novu dimenziju. Tu frizerstvo postaje umjetnost.
