Gubitak posla, financijski bankrot, smrt nekoga bližnjega za svakoga od nas može biti najbrži put prema očaju i životnom potonuću. Osjećaj bezizlaznosti i nemoći može biti tako jak da nas odvuče do dna, odakle često nema povratka. Takav je nažalost svijet mnogih beskućnika, za koji nam se možda čini da je daleko od nas, ali posljednjih godina, okrenemo li se samo malo oko sebe on nam je jako blizu.
Beskućništvo i u Hrvatskoj (pa tako i u Čakovcu) postaje problem čije rješavanju zahtjeva puno više od onoga što može učiniti pojedinac svojom dobrotom. No, to ne znači da ne možemo i ne trebamo pomoći ljudima koji žive oko nas i koje u svojoj životnoj žurbi ponekad ni ne primjećujemo.
Upravo je to ovih dana napravila i voditeljica Turističkog ureda TZ grada Čakovca Boška Ban Vlahek potaknuta jednom fotografijom čovjeka koji se s pogledom punim tuge, ali i nade grije uz bačvu s otvorenom vatrom postavljenom uz Turistički ured u samom centru Čakovca.
Slučajna fotografija, veliko srce i dobri ljudi za osmjeh na licu jednog čovjeka
Sama je fotografija snimljena sasvim slučajno i trebala je biti ilustracija nečega novoga u obilježavanju Adventa, uz mnogobrojne štandove, snježne kugle i svjetleći svod s tisućama žarulja. Ovoga puta, slobodno možemo reći na sreću, priča je krenula u jednom sasvim drugom smjeru koji će, nadamo se jednom čovjeku promijeniti život na bolje.
Saznavši u u kakvoj se teškoj situaciji nalazi 40-godišnji Sejfudini Kajtazović – Fudo, čovjek koji je zbog gubitka posla završio na ulici, Boška Ban Vlahek u nekoliko je sati pokrenula akciju koja je završila vraćanjem osmijeha na lice jednog čovjeka. Grad Čakovec osigurao mu je stan u “Putjanama” (čakovečkom južnom kvartu) za koji je plaćena stanarina za nekoliko mjeseci, a zahvaljujući velikom srcu i dobroti mnogih sugrađana prikupljeno je nešto novaca, a stiglo je i nekoliko ponuda za posao.
Jučer je u večernjim satima namještena soba u kojoj će Sejfudin Kajtazović provesti, kako je sam istaknuo, jedan od najdražih Božića u svojem životu. “Naš Fudo” (kako mu to sad odjednom tepaju mnogi) jedan je od onih ljudi od kojih život često traži da izdrže nepodnošljive okolnosti. No, opet ako imamo vjeru u sebe i moć dobrote, to donosi nadu i u najgorim okolnostima.
Stoga, kada budete ovih dana mahnito kupovali božićne darove, one važne , ali i stvari koje nam ruku na srce nisu potrebne, sjetite se da osim Sejfudina u našem gradu, u vašem susjedstvu ima onih koji bi se također htjeli veseliti nadolazećim blagdanima. Sjetite se da ima i onih ljudi koji imaju svoj krov nad glavom, ali su u njemu sami i bolesni, a željni, ne možda toliko “korice kruha” koliko tople riječi i prijateljskog razgovora .
Ovo je pravo vrijeme da damo svoj doprinos tomu da nekome ugrijemo ne samo ruke, već srce i dušu. Dati nekome i mali dio sebe je ponekad teško, ali vjerujte davanje je odličan način da se pomogne upravo tim činom. Ono što možemo dobiti zauzvrat je sjaj u nečijem oku i iskreno hvala, neki “kartičari” rekli bi – neprocjenjivo.
S obzirom da se nalazimo u vremenu Došašća, na kraju samo citat jednog poglavlja iz Matejevog evanđelja – Matej 25,35 – Jer, ja sam bio gladan, a vi ste mi dali jesti, ja sam bio žedan, a vi ste mi dali piti, bio sam stranac, a vi ste me primili…
Ono što možete dobiti zauzvrat ponekad zna zbilja biti neprocjenjivo.
