Grad Akron u američkoj saveznoj državi Ohio, grad je u kojem je na kraju 19. stoljeća policijska postaja prva u svijetu upotrijebila automobil za svoje službeno, patrolno vozilo. Zbilo se to prije točno 115 godina.
Konstruirao ga je gradski vatrogasac i inženjer Frank Loomis, proizvela tvrtka Collins Buggy (također iz Akrona), a tamošnja policija kupila ga je za tad ogromnih 2400 dolara. Na drugoj strani svijeta, samo 14 godina nakon premijere u Akronu patrolno su vozilo dobili i zagrebački čuvari reda, piše Autoklub.hr.
Domaći čuvari javnog reda i mira već se 111 godina koriste automobilima
No, za razliku od Amerikanaca, ali i zagrebačkih vatrogasaca, koji su 1911. kupili dva elektroauta, zagrebački čuvari reda svoje druženje s autima počeli s benzincem. Hrvatske novosti 30. travnja 1913. o tom su značajnom događaju objavile tekst koji doslovno prenosimo: “Zagrebačko redarstvo imade svoj automobil (s registarskim brojem C 306 ). Automobil najmodernije gradjen, za redarstvenu službu do najmanje sitnice prikladan, dobavila je tvrdka R. A. Smekal.
Sistem je Apollo 24/30 HP. Sada napokon ne će biti toliko telefoniranja i trčkaranja po fijakere ili automobile, kada će redarstveni organi morati hitno poći bilo na mjesto kakvog zločinstva, požara, bilo u potjeru za zlikovcem i.t.d.
Nestašica stalnog automobila u velike se je opažala kod zagrebačkog redarstvenog povjereništva. Chaufferi ovog automobila biti će dvojica redara, koji su ovih dana marljivo vježbali sa upraviteljem zagrebačke tt. R. A. Smekal, gosp. V. Nedvedom, koji je u izboru automobila bio vanredno sretne ruke.
Automobil imade šest sjedala i jednom rječi sve, što samo brza i točna redarstvena služba traži. Tako je Zagreb i u tom pravcu stupio u red onih velikih gradova, gdje redarstvo već dosta dugo imalo ovo moderno pomagalo.” Koliko je dugo služio, nažalost, ne zna se pouzdano do dan danas…
Uglavnom, o domaćoj se policijskoj motorizaciji sve do kraja Drugog svjetskog rata zna vrlo malo, gotovo ništa. Odnosno, sve do 1945., kada se natpis Milicija počeo lakirati na brojne u ratu zaplijenjena ili od saveznika dobivene aute, najčešće bez posebne opreme kojom bi se isticali u odnosu na civilne. Tako su se tad uniformu obukli brojni Mercedesi i Opeli, Fiati i Jeepovi, a među motociklima ponajviše Zündappi, s prikolicom ili bez.
Ozbiljnije, sustavno tehničko opremanje domaće policije počinje, zapravo, tek 1954., a do devedesetih će ponajviše biti vezano za razvoj tad tek začete jugoslavenske moto industrije. U policijski vozni park tad ulaze prvi Puchovi iz Kopra, potom i brojni drugi Tomosovi modeli, koje će tek puno kasnije smijeniti BMW-i, Malagutiji, Kawasakiji, Honde…
Kragujevačka Crvena zastava potom isporučuje nebrojene Fićeke, Tristaće, Stojadine, Jugiće… U sedamdesetima im se priključuje i IMV Novo Mesto (današnji Regos), koji za policiju radi Minije, te TAS iz Vogošća, iz kojeg su dolazile Bube i Golfovi… I tako, uz pokoju rijetku iznimku, sve do devedesetih i hrvatskog osamostaljenja od bivše države.
Prve dane nezavisnosti hrvatska policija, dakako, koristi naslijeđeni vozni park. No, ubrzo se kupuju Opel Corse, poneki BMW, a 1993. je po prvi puta pokušana unifikacija policijskog voznog parka uvođenjem Ford Fiesti i Escorta (koji su čak u Izboru za najljepši eksterijer policijskog vozila američkog magazina Law and Order 1994. dobili iPosebno priznanje u kategoriji neameričkih policijskih vozila).
Potkraj devedesetih stiže VW Golf IV, a 2009. se nabavljaju Škode Octavia, koje je i danas najzastupljenije vozilo u Hrvatskoj policiji. No ne i najbolje, jer policija i u nas ide s vremenom pa se danas u njezinom voznom parku može vidjeti kombi Mercedes Vito 113 CDI 4×4 koji je zajedno sa sustavom ANPR 2011. plaćen 1,3 milijuna kuna, jedan lani kriminalcima zaplijenjeni masivni Hummer II, ali i opaki, čipirani presretači kao što su Audi A4 i BMW 330 xd te najnoviji modeli koji služe za praćenje važnih delegacija Audi A6.
Odkuda naziv “Marica”?
Marica ili Crna marica popularni je narodni naziv koji se kod nas već desetljećima koristi za najomraženije policijsko vozilo, ono namijenjenog prijevozu uhićenika. No podrijetlo mu uopće nije hrvatsko – nastao je još 1823. u dalekom nam američkom Bostonu (u originalu Black Maria), a skovan je u čast crnkinje Marie Lee, koja je držala pansion za mornare u kojem su često odsjedali problematični tipovi, skloni alkoholu, tuči i krađama…
Maria je bila krupne građe i spretno se uključivala u sukobe u svojoj kući, a po dolasku policije sama bi ugurala izgrednike u zaprežna kola s zatvorenom nadgradnjom i rešetkama (u nas nakon 1954. naovamo najčešće u obliku plavih Zastava 435 K, 850 AF i 900 AF te IMV-a 1200, 1600 ili 1900, dok u novije vrijeme tu ulogu igraju bijeli Fiat Ducato 1.2 Q, Citroën Jumper 31 M, VW LT 35, Mercedes Sprinter 313 CDI…)
