Bavljenje politikom u Hrvatskoj samo je naizgled najisplativiji i gospodski dobro plaćen posao. Površnom promatraču političkih zbivanja u nas tako i izgleda, ali dojam ponekad i te kako zna prevariti i dovesti do pogrešnog zaključka, jer…
…jer, biti političarom u Hrvatskoj i retoriku naših političara nije jednostavno ni provariti, a ni probaviti, pa se čovjek zapita: kako, na sve izrečeno i odslušano (na dnevnoj bazi) ostati miran, dostojanstven i ne uzvratiti istim mjerom? Valjda nema dana, a da nas naši političari ne počaste ponekim “biserom” – iz riznice svojih ideologa.
Kao turistička zemlja, tradicionalno kuburimo s nedostatkom autohtonih suvenirima, a da to nisu čaplje ili tovari. Turizam godinama ulaže ogroman trud i sredstva u osmišljavanje i izradu našeg, hrvatskog, autohtonog, suvenira. Poznati smo po inovacijama, ali do nedavnog našeg najnovijeg originalnog “suvenira” nije bilo značajnijih rezultata. A onda, provala ideja… O “suveniru” – našem suveniru. Genijalna rješenja su nam najčešće nadohvat ruke, tako reći, pod nosom. A, samo se trebalo – dosjetiti!
Dakle, da dvadesetmetarska hrvatska trobojnica s kninske tvrđave, simbol pobjede u Domovinskom ratu, može biti nečiji “suvenir” dosjetila se – poštovana gospođa – kninska gradonačelnica J.R.!!! Kakve li samo domišljatosti, kakve li genijalne ideje! Na takvu zamisao ne može svatko doći! I, naravno, odmah ju realizirati! Za vjerovati je da ovu epohalnu ideju – u Zavodu za patente – zaštitimo i “patentiramo”, pa nek’ pati koga smeta…
“Suvenir” je, kako i priliči, poklonila svojoj stranačkoj kolegici koja pretendira na predsjednički položaj na Pantovčaku. Međutim, ideju o 20-metarskom “suveniru” javnost baš i nije “shvatila”. Postao je odveć velik politički uteg za rečenu kandidatkinju, pa ga je, ona, K.G.K. brže-bolje, kao poklon, proslijedila udruzi “Žene u Domovinskom ratu”. E, to je ažurnost, tako se to radi i tako se stvari rješavaju – u politici.
Čim je “suvenir” s kninske tvrđave proslijeđen spomenutoj udruzi, naravno, opet kao “suvenir”, objavljen je datuma predsjedničkih izbora – (28.12.2014.) Eto, baš se sve poklopilo i “idila” predizborne kampanje može započeti. U međusobnoj komunikaciji kandidata moglo bi biti po onoj: “kom’ opanci, kom’ obojci”. A, do sada su se, kao, štedjeli. U etiketiranju. Komunikacija s biračima započinje o “vrlinama” svog političkog protivnika. Tu se ne žali ni trud ni vrijeme u dokazivanju da onaj tamo nije dobar izbor, pritom, ne mareći ni za svoje ni za dostojanstvo rivala.
Je li politika, uistinu, kurva ili je, pak, umijeće mogućeg? Često puta – i još ponešto uz to. Ništa nije nemoguće i, zapravo, sve je moguće. U Hrvatskoj! Je li moguće biti i ostati dostojanstven u politici? Naravno da jest moguće! Neki su i dokazali. Mnogi nisu! Istinabog, rijetki uspijevaju u tome. Mnogima je pak nemoguća misija – nešto poput izračuna “kvadrature kruga”! E, sad, je li političarima stalo do vlastita dostojanstva ili im je svejedno kako ih doživljavamo i što ćemo misliti o njima – pitanje je?
Za vjerovati je da nitko ne voli o sebi slušati ružne stvari, neistine i neargumentirane optužbe. Dijalog u politici – u Hrvata – baš se i ne njeguje. Samo rijetki političari žele iskren dijalog. Monolozi su im “IN”. Bez eha su, a usput se, “kako je i red”, očekuje 100%-tna podrška. I poslušnost! Dostojanstvo, naravno, treba graditi i čuvati. Barabe se, pak, nameću galamom i pljuvanjem suparnika, krijući tako svoje političke nakane. Slično, kao “kad kurva raspreda o poštenju”!
Mnogi u javnoj komunikaciji ne drže do ljudskog dostojanstva, jer da drže, promijenili bi vlastito ponašanje i retoriku o kolegi(ci) – rivalu. Pred svake izbore političari se dodvoravaju biračima što je i razumljivo, međutim, biračima baš i ne nude vlastiti program, već opanjkavaju suparnika, a govoriti o nekome tko nije nazočan krajnje je nepristojno.
Oratorskim eskapadama na osobnoj razini i nabreklih karotida, iz petnih žila se upinju u očima birača oklevetati, poniziti i ogaditi političkog rivala. Ne razumijem, zašto je u kampanjama baš sve dopušteno? Čemu pesnice u zraku i obećano lupanje šakom o stol, čemu povišeni ton, čemu dernjava? Zar smo svi gluhi? Zašto podcjenjuju i zaglupljuju birače? Pa, nismo ni slijepi, ni gluhi, a ni nerazumni da ne razlikujemo “mućak” u košari punoj jaja.
Prisjetimo se one predizborne kampanje kad se mahalo “jamstvenom karticom” kao garancijom poštenja i ostvarenja svega obećanog, sjetimo se pesnice u zraku, onog vatrenog zaklinjanja u vjeru, domovinu i domoljublje, a tek onog nadmenog – “dame i gospodo, dragi prijatelji!” A kad tamo – mućak – rekli bi naši ljudi, smrdljivi – šlaprtek!
Onu podvalu ćemo, plitko dišući, još desetljećima ispaštati. To je slika navodne njihove političke metamorfoze, slika poštenja i što reći o stisnutoj pesnici podignutoj u zrak, što o danim obećanjima? Međutim, ni slova se ne čuje o pronalaženju i vraćanju milijarda novca pokradenog od naroda! Ne, to nije u programu kandidata.
Uhvaćeni u laži – obećavaju da više neće lagati! Ma, “bravo”! Poštovana književnica J.M. u svome romanu: “Zašto sam vam lagala?” – čitateljstvu je pojasnila zašto je lagala…, a ne… Kako očekivati poštovanje, a o rivalu lagati i izmišljati! Dajte, najte, prosim vas!