U sklopu programa obilježavanja 15. obljetnice osnutka župe sv. Antuna Padovanskog na čakovečkom jugu predstavljena je knjiga “Zrin – 70 godina poslije komunističkog genocida ili zločinački antifašizam protiv hrvatskog pučanstva” autora Damira Borovčaka.
U uvodnom djelu, mons.Vlado Košić, sisački biskup koji je uoči promocije knjige predvodio misno slavlje, izrazio je zahvalnost Zrinjanima i njihovim potomcima koji su sačuvali uspomenu na svoj slavni grad Zrin. Govoreći o Zrinu, biskup je rekao kako je Zrin za njega mjesto posebnog pijeteta.
-Ono što je prije 23 godine za svakoga Hrvata postao Vukovar, to je prije 70 godina postao Zrin. U oba grada Hrvati su doživjeli srpsku agresiju i genocid, velika stradanja, masovna ubojstva, mučenja, zarobljavanja, progon, razaranja i crkvi i škola i hrvatskih domova. No, razlika je u tome što se Vukovar – koji je simbol hrvatskog stradanja u Domovinskom ratu koje je zadesilo i mnogo drugih gradova, premda još uvijek uz strašne opstrukcije i teškoće, ali ipak slogom svih Hrvata polako obnavlja i diže iz pepela, što je to ipak živ grad i mjesto obitavanja, dok je Zrin i nakon 70 godina prazan grad, u kojem ne žive više Hrvati, zapravo i s malobrojnim Srbima koji odlaze i sve više ga napuštaju, Zrin je pusto mjesto.
Zrin je pravu tragediju doživio tijekom II. svjetskog rata kada je od 850 stanovnika kroz stradanja u rujnu 1943. i Križni put čak 291 osoba ubijena, a ostale su raseljene, dok su njihove kuće i crkva spaljene i porušene. Ovo povijesno mjesto koje su naselili knezovi Šubići Bribirski, kasniji Zrinski, te izgradili utvrdu za obranu od Osmanlija, toliko je smetalo da su njegovim stanovnicima komunistički vlastodršci 1946.presudom u ime naroda konfiscirali svu pokretnu i nepokretnu imovinu od koje im do danas nije ništa vraćeno.
-Smatram, kazao je biskup Košić da bi tu presudu trebalo osporiti, a to sam rekao i samim Zrinjanima, neka pokušaju kao Klub Zrinjana ili nekakva Udruga Zrinjana dostaviti popis svih živućih Zrinjana Ustavnom ili Vrhovnom sudu RH, kako bi se ta nepravda ispravila.
Neki od njih vode svoje privatne procese, ali to traje već godinama i ne nazire im se kraj, a nema nikakvih pomaka na bolje, s obzirom na to da je to sada državna imovina o kojoj se mora onda opet očitovati sama država. Jedino što potomci raseljenih Zrinjana žele, nastavlja biskup Košić, je barem jedan pedalj zemlje na kojoj su odrastali njihovi preci i da se uz potok koji tu prolazi , osjećaju barem na obilježavanju godišnjice progona i stradanja kao svoji na svome.
.
Mnogi znaju za tragediju Zrina, ali ne poduzimaju ništa
Autor knjige Damir Borovčak pak rekao je kako je svojim dolascima u Zrin te pisanjima o njemu želio skrenuti pozornost javnosti o onomu što nisu činili hrvatski mediji, a odnosi se na povijest od srednjega vijeka, pa sve do današnjih dana preko krvavog i zločinačkog događaja u Zrinu 9. rujna 1943. godine.
O Zrinu se danas u javnosti zna jako malo , kazao je Borovčak, iako oni koji bi to morali znati i ispraviti nepravdu znaju, ali nažalost po tom pitanju ne događa se ništa. -Naime, dodaje Borovčak, radi se o tomu da je u Zrinu 1508. godine rođen veliki junak srednjega vijeka Nikola Šubić Zrinski, tzv. Sigetski, koji je obranio Europu i Hrvatsku.
Stoljećima kasnije, odnosno 1943. u ovom se mjestu događa jedan velik zločin, kada pod naslovom antifašizma Zrin napadnut , razoren i iseljen, a preživjeli autohtoni stanovnici Zrina “nestali” su širom Slavonije i žive danas u mjestima oko Osijeka. Razlog genocida nad tim ljudima bio je što su bili katolici i Hrvati koji su živjeli u okruženju Srba, odnosno Vlaha, kako su ih oni nazivali.
Ova istina o Zrinu je prešućena od 1945. do 1991. godine, a onda se nažalost sve nastavilo kroz 20 godina u slobodnoj Hrvatskoj. To je bio moj poticaj zašto sam dolazio u Zrin – mjesto gdje nam “antifašizam laže u oči”.
Govoreći o naslovu Borovčak je rekao da “Komunistički genocid” koji stoji u njemu nije nimalo napuhana već realna stvar. Jer ako se u jednom mjestu pobije jedna trećina stanovnika i ako je od te jedne trećine gotovo devedeset posto muškaraca, onda to nema drugog izraza nego genocid.
Knjiga sadrži nekoliko dokumenta, istaknuo je sam autor, na koje se ne može zatvoriti oči i reći da nisu autentični, jer su ih napisali upravo sami komunisti. Stoga je i sama poanta ove knjige vratiti Zrinjane u Zrin, oprostiti zločin i nadati se da će RH napokon omogučiti prognanim zrinjanima da se vrate kući.
Na kraju, Borovčak je poručio kako se kupnjom knjige čija je cijena 100 kuna, kupuju cigle za izgradnju župne crkve u Zrinu koja je do temelja porušena.
