Pojam vegetarijanstvo dolazi od latinske riječi vegetus, što znači zdrav, svjež i pun života ili homo vegetus, što znači tjelesno i mentalno zdrava osoba. Ovaj dan utemeljio je North American Vegetarian Society 1977. godine, s ciljem promicanja etičkih, zdravstvenih, ekoloških i humanitarnih vrijednosti.
Prvo vegetarijansko društvo Vegetarian Society osnovano je 1847. godine, a prvo vegansko društvo Vegan Society 1944. godine i to u Velikoj Britaniji. I dok mnogi misle kako se osobe koje jedu ribu ili čak piletinu mogu nazivati vegetarijancima, često peskovegetarijancima i semivegetarijancima, pravi vegetarijanci reći će vam da je jedina prava podjela na vegetarijance i vegane.
Naime, vegetarijanci ne jedu meso ni ribu, ali jedu jaja, med, mlijeko i slične proizvode životinjskog porijekla. Vegani, pak, ne jedu ni meso ni ribu, ali niti išta životinjskog porijekla. U Hrvatskoj je, kako se pretpostavlja, više od 150.000 vegetarijanaca, a prema zadnjim istraživanjima javnoga mnijenja čak 86 posto hrvatskih građana podržava vegetarijanstvo, dok se njih gotovo 30 posto izjasnilo da bi mogli i sami postati vegetarijanci.
U drugim europskim zemljama razvoj vegetarijanskoga pokreta je još i veći. Primjerice, u Njemačkoj je već svaki deseti građanin vegetarijanac.
Vrhunska športska postignuća i prehrana BEZ mesa
Donosimo imena poznatih športaša koji su vegetarijanci i postižu vrhunske rezultate.
Carl Lewis i Paavo Nurmi – što ih povezuje?
Obojica su, naravno, vrstni atletičari – prvi šprinter i skakač u dalj, drugi trkač na srednje i duge staze. Obojica velikani nad velikanima, športaši koji su obilježili epohu u kojoj su nastupali. Jedini koji su u povijesti “kraljice športova” osvojili po devet (9) zlatnih olimpijskih medalja! I obojica su – vegetarijanci.
Svoje uspjehe temeljili su na bezmesnoj prehrani. Isto kao i dvostruki postavljač svjetskoga rekorda na 100 m Leroy Burrell, ujedno i vlasnik jednog od najdužih skokova u dalj u povijesti “kraljice športova”, baš kao i Edwin Moses, najdugovječniji i nepobjediv tijekom svoje skoro 15-godišnje karijere trkač na 400 m s preponama. Svima njima bezmesna prehrana je davala istodobno i izuzetnu eksplozivnu snagu i veliku izdržljivost.
A što povezuje Billie Jean King i Martinu Navratilovu?
Obje su legendarne teniske prvakinje, među najdugovječnijima u ženskomu tenisu. Billie Jean King je osvojila 12 Grand Slamova u pojedinačnoj konkurenciji, još 16 Grand Slamova u parovima, te još 11 Grand Slamova u mješovitim parovima. Sve u rasponu od 20-tak godina.
Martina Navratilova bilježi 18 pojedinačnih Grand Slamova, još 31 Grand Slam pobjedu u parovima, te “samo” 10 Grand Slam naslova u mješovitim parovima. U rasponu od – pazite – 31 godinice! I – koje li “slučajnosti” – obje su vegetarijanke. Početkom ove godine javno su obznanile svoj prijelaz na bezmesnu prehranu još dvije tenisačice koje su obilježile posljednje teniske sezone – sestre Williams, Venus i Serena.
Mnogi vrhunski sportaši su vegetarijanci: NBA košarkaš Robert “Chief” Parish, ultramaratonac Scott Jurek, gimnastičar Dan Millman itd…. Dan Millman je autor više desetina knjiga, radio je kao profesor i sveučilišni trener, a po njegovoj globalno najpoznatijoj uspješnici “Put mirnoga ratnika” snimljen je i intrigantni i vrlo zanimljivi film “Mirni ratnik” (“Peaceful warrior”, 2007.) s Nickom Nolteom u naslovnoj ulozi.
Doktorica znanosti Ruth Heidrich je istinski fenomen, njena športska i životna priča je fascinantna i vrlo znakovita. Nakon uspješne športske karijere i doktorata znanosti iz područja zdravstva, oboljela je u svojoj 48. godini od zloćudne bolesti, što ju je ponukalo da prijeđe na vegansku prehranu. Pobijedila je nakon toga šest (6) puta na najzahtjevnijoj triatlonskoj utrci na svijetu (tzv. “Ironman”) u svojoj dobnoj kategoriji.
Najvažnije od svega, Dr. Ruth Heidrich pobijedila je u najpresudnijoj borbi, onoj za život – prevladala je čak i zloćudnu bolest. Danas, 30 godina kasnije, kao umirovljena sveučilišna profesorica, i dalje putuje i poučava na temelju osobnoga životnoga iskustva kako je uspjela u svemu tome prvenstveno zbog prijelaza na bezmesnu prehranu, a to iskustvo opisala je i u knjizi “A Race for Life – From Cancer to the Iron-man”.
Dakle, primjeri ovih planetarno popularnih športašica i športaša pokazuju i potvrđuju: vrhunska športska postignuća moguće je ostvariti hraneći se isključivo plodovima prirode, BEZ jedenja mesa, riba i jaja!