Za svaki pa i za najmanji novi projekt prvo je potrebna ideja i prvi korak u njenoj realizaciji. Tek potom se razmišlja kako ideju osmisliti da bi bila provodiva u djelo. Naravno, ideja se rađa u glavi maštovitog pojedinca koju – nakon što ju prezentira nekolicini zainteresiranih ljudi koji su voljni na tome projektu raditi sve do njegove uspješne realizacije.
Naravno, da bi se uopće prišlo realizaciji ideje potrebno je osigurati financijera projekta, odnosno, još su u socijalizmu govorili “zatvoriti financijsku konstrukciju”. Napredak čovječanstva, znano je, pokreće i zavisi od sposobnih pojedinaca s idejama, njihovu osmišljavanju i kreiranju budućnosti svijeta, dok ostatak radno sposobnih ljudi realiziraju projekte.
A, zašto nismo postali “mala Švicarska”? Zato jer su se naši “inovatori” bavili projektima za koje nisu sposobni, projektima koji ne služe ničemu i ne vode nikamo. Pogledajmo samo velebne sportske dvorane izgrađene za rukometno prvenstvo…, a danas su gradskim upravama “kamen oko vrata”
Devedesetih se stvorili kritična masa i zato smo pobijedili agresora. Međutim, i u ratno i poratno vrijeme su se neke ideje pokazale katastrofalnima. Primjerice; pretvorba i privatizacija su nas naprosto unakazile. Desetljećima se nećemo oporaviti od njihova učinka.
Da se manje kralo i da se novac za gradnju onoga mosta u Karlovcu – koji vodi za nikamo – utrošio u izgradnju nasipa uz karlovačke rijeke zasigurno ne bi bilo ovakvih katastrofalnih posljedica od poplava. Za taj mosta, kažu, nije trebala kritična masa da se izglasala gradnja. Samovolje pojedinca bila je sasvim dovoljna.
Koliko se samo moglo izgraditi nasipa uz vodotoke Save i Drave za, recimo, deset milijuna eura ili da te tih deset milijuna utrošilo u sisačku ili riječku rafineriju? Ili u obnovu Bjelolasice, ili u izgradnju pametnih škola, vrtića, domova za stare i nemoćne, ili.. Oporba spotiha nagovara Vladu da odstupi, ali službenog zahtjeva za izglasavanje nepovjerenja vladajućim nema. Zašto? Zato jer nemaju kritičnu masu za taj potez.
Gospodin gradonačelnik Vukovara I.P. je 13. kolovoza 2014. u 15,20 sati nakon presude o ćirilici i dvojezičnim pločama u Vukovaru opleo po Ustavnom sudu: “…tijelo ili grupa ljudi kojima je omogućeno da zabranjuju cijelom jednom narodu izjašnjavanje ili odlučivanje i institucija koja je iznad naroda, dokazuje da živimo u neslobodnom i nedemokratskom društvu, da su narod i građani maloumni te da trebaju imati mentore i čuvare demokracije koji će im govoriti što smiju ili ne smiju” – završen citat.
Dvojezične ploče su napokon skinute i vjerojatno je gospodin gradonačelnik I.P. sretan. No, morat će ih predane službenim organima radi dokaza pa neće poslužiti kao suveniri… Kako sada stvari stoje ni u Vukovaru nema kritične mase za sve ono što bi pojedinci za svoju promociju željeli postići.
Sreća naša da premijer nema sredstava, inače bi, rekao je u Saboru, i on opleo po džihadistima.