Dok pišem ovu kolumnu započela je kalendarska jesen, meni najljepše godišnje doba, a želja mi je da jesen svima ili barem mnogima to bude, jer je posebna, zaista neopisiva.
Poglavito nakon ljeta koje je upravo minulo i koje nam je podarilo svega osim onoga po čemu je poznato, ato su lijepi i vrući dani, te tople večeri i svježa jutra. U ponedjeljak 29. rujna pak je kalendarski svetac Mihovil, Miha, Mihael, Mijo, Mišo, Miška, zavisno kako ga u kojem dijelu Hrvatske nazivaju, ali riječ je o jednom te istom svecu, uz kojeg je vezana legenda, a možda i istina kako on na drugom svijetu važe naša djela, odnosno naše duše i kako je prevagne takvu slavu ili patnju će naša duša na drugom svijetu imati.
Ali, taj dan započinje miholsko ljeto, koje su u vrijeme komunizma nazvali, a mnogi taj termin rabe i dana bablje ljeto. Gotovo uvijek to su bili dani kao ljetni, nešto manje vrući i kraći, ali više ljetni nego jesenji. Vjerujem kako će nam miholsko ljeto potrajati barem do Martinja i kako će nam podariti sve radosti koje nam je ljeto uskratilo.
Najljepše su berbe grožđa, jabuka, krumpira, kukuruza, krušaka i povrća u miholskom ljetu, jer sunce nikada tako milostivo i baršunasto ne grije, vjetar nikad tak lahorasto ne puše i zore nikad ljepše ne sviću. Miholskom ljetu vjerujem i ne bojim se da plodovi neće biti neobrani.
Vjerujem mu kao i međimurskim vinogradari kojima vjerujem kako će unatoč lošijoj berbi stvoriti odlična vina, jer oni nisu samo odlični vinogradari nego i podrumari. Kao što se novac u banci oplođuje tako se i grožđe u podrumu u božanstvo pretvara uz mudrost i vrijednost naših vinara, koji neće dopustiti da tuđa vina zagospodare Međimurjem i Hrvatskom, kao što se nadam da voćari neće ustoličiti neke tuđince za kraljeve jabuka, one koji o jabuci znaju samo da ne raste na vrbi.
Neka ih sve štiti sveti Mihovil, koji tako dobro štiti hrvatsku policiju i važe pravedno duše naše i kojem vjerujem da će biti milosrdan kada bude vagao duše svih nas koji volimo miholjske dane i vina koja sada nastaju u grožđanim bobicama i podrumima našima.