“Izvanredna izvedba opere La traviata u Staatsoper Berlin u Schiller Theater. Premijera je bila u nedjelju a evo nas, grupe od dvadeset i troje Hrvata na drugoj izvedbi, u srijedu. S dobrim razlogom smo tu.
Dobro, mi svi volimo glazbu jer većinom pjevamo u crkvenom zboru ali za ovaj grupni odlazak u operu, još je jedan važan razlog. Glavnu ulogu Violette Valery u operi La traviata pjeva naša Evelin Novak. Naša Evelin Novak!”, napisala je Sonja Breljak za Hrvatski glas Berlin te nastavlja:
“Pričala sam vam i pisala već do sada više puta o predivnom sopranu naše Evelin koji je osvojio i poznatog dirigenta Daniela Barenboima te našoj mladoj pjevačici priskrbio stalni angažman u Staatsoper i uz to i izvrsne, glavne uloge u najpoznatijim opernim djelima. Pričala sam vam i pisala isto tako i o o predivnom karakteru mlade glezbenice, jednostavnosti i skromnosti kojom je osvojila sviju nas.
Evelin Novak često zna navratiti na kore crkve svetog Bonifacija, zasvirati i zapjevati s nama ili izvesti i koji psalam solo, i to tako divno da nam dođe želja da ju slušamo dugo, dugo. Pa, ovo je bila baš takva predivna prigoda slušati Evelin Novak dugo, dugo. E, sad, ja već duže vremena znam za tu želju naše Evelin -da joj dođe na predstavu veća grupa naših ljudi, “mojih Hrvata” kako veli Evelin, i da se time ponosi.
A znam isto tako i dosta onih koji nisu imali nikada prigodu otići u operu. Pa eto, namjera mi bijaše te dvije činjenice uzajamno povezati tako da se i Evelin ispuni želja kao i da naši ljudi odu na predstavu u opernu kuću. dožive ljepotu i uživaju u glazbi, u daru naše mlade glazbenice, sad vež slobodno možemo reći – zvijezde Staatsoper i svjetske glazbene dive. Kandidate za odlazak u operu potražih najprije u Mješovitom crkvenom zboru i kojemu i sama pjevam, pa onda kod poznanika i prijatelja, te prijatelja Hrvatskog glasa Berlin koji su izrazili želju slušati i gledati Evelin Novak na pozornici.
Pa dobro, i nije to, mislim, jedan tako origanizirani, zajednički odlazak u operu (ili bilo gdje drugdje) baš jednostavno ostvariti. – Znaš naše ljude. Pa šta ti treba da se time zamaraš, veli mi suprug i sumnjičavo kima glavom, slušajući kako pregovaram s našim ljudima …jedni zakazuju, ugovaraju pa otkazuju …par karata više ili manje …Pa sad, mogla sam ja i sama poći u operu ali ja rado radim i doživljavam, dijelim lijepe stvari s ljudima pa makar to ponekad i tražilo i više strpljenja.
Na koncu, 23 bijaše konačan broj koji priopćih Evelin Novak kako bi nam za taj broj priskrbila ulaznice po povoljnijoj cijeni, bez poreza. S uspjehom! Svi su manje – više točni. Nalazimo se ispred Schiller Theater, nedaleko podzemne željeznice, stajalište Ernst-Reuter Platz. Svi dobro raspoloženi. Poslije predstave ćemo do naše Evelin.
Imamo mjesta u petom, sedmom, devetom i dvanaestom redu. Na koncertu je i Jasenka Novak, mama od Evelin, naša već stara i dobra poznanica jer često (iz Čakovca) dolazi na premijere u Berlin. Netom prošlu premijeru gledala je zajedno s profesoricom Dunjom Vejzović kao i veleposlanikom Rankom Vilovićem i njegovom suprugom.
Svjetla se gase …pssst, čuje se još pogdjegdje i radnja se na pozornici pokreće. Izlazi Evelin Novak, u dugoj, bijeloj haljini. Teška, zahtjevna i divna je uloga Violette Valery. I predivna Evelin u toj ulozi. Publika je pažljivo pratila radnju, nesretnu ljubav Violette i Alfreda kojeg igra Ivan Magri te uplitanje Alfredova oca kojeg igra Alfredo Daza.
I dugo po završetku ove predstave od tri čina a rađene prema djelu Dama s kamelijama (Aleksandar Dima) na glazbu Giuseppea Verdia, u trajanju sve skupa skoro 2 i pol sata, publika je pljeskala i odobravala viđeno. Veliki je to uspjeh i za ovu opernu kuću i za našu Evelin Novak.
Po završetku, skupljamo se ispred Schiller Theater te odlazimo na drugu stranu gdje upravo izlaze glezbenici, insturmentalisti i pjevači. Promiču kraj nas poznati likovi …netom smo ih gledali na pozornici …i evo je, i naša Evelin, prijatelj Bernhard i njena mama Jasenka. Prima naše čestitke i cvijeće sva razdragana, sva sretna i vesela radi ovo susreta, i jer nam se dopada opera i njena uloga (a kome ne bi!).
Uvodi nas u kantinu Staatsoper pa nazdravljamo sektom, vinom i sokom, sladimo se ukusnim međimurskim specijalitetima koje je načinila njena mama. I pričamo, smijemo se, sretni, zadovoljni, ponosni …Evelin na nas a mi na nju.
Eto, opera La traviata imala je tri, izvanredna čina. Ovo bijaše četvrti, isto tako izvanredna i lijep, čin naslova: Kad moji dolaze. Hvala Evelin!”