Na Tribina ČČ u čakovečkom Centru za kulturu 25. rujna u 20 sati možete pogledati film o Arsenu Dediću “Moj zanat” redatelja Mladena Matičevića.
Na spomen imena Arsena Dedića, svatko odmah pomisli na veliki broj izvanrednih pjesama koje su nam urezane u pamćenje, na more knjiga poezije, na boema, šarmera i bonvivana koji je u našim životima odavno postao konstanta. I kako to obično biva kod velikih umjetnika čija dijela postaju dio kolektivne svijesti, on za života zapravo počinje postojati u dva paralelna svemira.
Prvi je svemir velikih, a u njemu je Arsen Krleža ili možda Ujević popularne glazbe, ravan Dylanu i Cohenu, ali šarmantniji i topliji od obojice. Drugi svijet je Arsen sam, običan čovjek iz susjedne ulice, koji pokušava dostojanstveno kormilariti vlastitim životom, životom koji je odavno nadrastao njega samog…
Film o Arsenu snimao se pune dvije godine. Redatelj je smislio rigorozan ali vrlo efektan koncept. Ponajprije, film je u cijelosti crno-bijeli, čak su i inserti iz filmova za koje Arsen skladao glazbu, poput “Glembajevih” Antuna Vrdoljaka i “Donatora” Veljka Bulajića, ostali bez boje. Čitavo vrijeme Arsen zapravo sam govori o sebi. Budući da je u pitanju kantautor koji je dao na tisuće intervjua, a u većini se samo zafrkavao kako bi izbjegao priču o svojoj intimi, ovo je prvo pravo priznavanje vlastite autobiografije.
Naposljetku, iznimno je sretna dosjetka da okosnicu filma predstavlja privatni koncert koji je Arsen održao za svoje prijatelje i znance u dvorani Hrvatskog društva filmskih djelatnika na Britanskom trgu: budući da on rijetko kad jednu pjesmu izvede na sličan način, imate dojam da i vi kao gledatelj sudjelujete u tom premijernom doživljaju, zajedno s Terezom Kesovijom, Predragom Matvejevićem, Sinišom Škaricom, Perom Kvesićem i mnogim drugima, čija lica na trenutak ugledate u spomenutoj dvorani.
Tek što se jedan glazbeni broj završi, prekida ga ulomak ispovjedi i tako sve do kraja: ni ne primijetite da je film protekao, a pritom nijednom niste bili u iskušenju pogledati na sat.
