Posljednjeg dana mjeseca kolovoza u Vukanovcu se slavilo Uznesenje Svetoga Križa sa Svetom misom, prošćenjem i narodnim veseljem u Vukanovcu kod kapelice Svetoga Križa.
Sveto misno slavlje vodio vlč. Ivan Vugrinčić, župnik župe “Sv. Katarine djevice i mučenice”iz Gornjeg Mihaljevca, koji je u vrlo nadahnutoj propovijedi govorio o mističnosti Križa kao simbola patnje i muke, a ujedno i simbola pobjede, vjere i kršćanstva. “Križ je mjesto Kristove pobjede.
Na njemu je Božji Sin osudio »kneza ovoga svijeta« i razotkrio zloću grijeha. Sa svoga križa privukao je k sebi sve grešnike (Iv 12,32) i objavio ljubav Boga Oca koji ga je poslao. Izdišući na njemu prinosi žrtvu po kojoj je oduzeo grijeh svijeta i zahvalio svom Ocu sa svima koje spašava”, istaknuo je vlč. Vugrinčić.
Misno slavlje je pjesmom popratio crkveni zbor istoimene župe uz nazočnost velikog broja vjernika iz Vukanovca i okolnih mjesta. Blagdan Uzvišenja svetoga križa potječe iz Jeruzalema gdje je car Konstantin dao izgraditi baziliku Uskrsnuća nad grobom Isusovim i ona je bila posvećena 13. rujna god. 335. Carica Jelena otkupila je dio izvornog križa god. 320. te ga povjerila na čuvanje u toj bazilici.
Kršćani Jeruzalema, sutradan nakon godišnjice posvete te bazilike, tj. 14. 9., izlagali su tu svetu relikviju te joj se klanjali. Perzijska je vojska otela relikviju god. 614., ali ju je car Heraklije uspio povratiti te ju je 3. svibnja god. 628. svečano donio u Jeruzalem. Iz Jeruzalema blagdan se vremenom proširio među kršćane Zapada. Za sve kršćane, križ Kristov simbol je spasenja. Zato, kad 14. rujna padne nedjeljom, uzimaju se misne molitve i čitanja od ovoga blagdana. Za evanđelje imamo dio Isusova razgovora s Nikodemom u kojem se Isus predstavlja kao Sin Čovječji koji ima “biti uzdignut”.
Za dobro raspoloženje poslije mise pobrinuli su se aktivisti MO Vukanovecu organizaciji predsjednika MO Mladena Borko i brojni štandovi s uspomenama i igračkama za najmlađe, te nezaobilazni licitari sa medenjacima i gvircom. Zanimljivost ovogodišnjeg prošćenja je nazočnost svih Vukanovčara od najmlađih do najstarijih, a poslije mise i okrijepe na prošćenju Vukanovčari su kod svojih kuća organizirali druženje rodbine, prijatelja i posjetitelja. Mirisali su po Vukanovcu roštilji i kotlovine, a uz kvalitetnu kapljicu u popodnevnim satima čula se i pjesma sa Vukanovečkih bregi po cijeloj župi.
Vukanovčari Križovo već tradicionalno koriste da se jednom godišnje okupe u obiteljima, pa je Križovo i obiteljski blagdan. Bili su tu i Vukanovčari koje je prst sudbine odvojio od rodnog kraja. Vukanovec je mjesto koje nema ni krčme, ni škole, ni ambulante, ni ljekarne, ni trgovine, ni crkve, ima jedino vrijedne ljude od kojih su mnogi životnu sreću morali potražiti diljem svijeta.
Skoro da i nema obitelji koja nema nekog od rodbine u Njemačkoj, Švedskoj, Australiji, Švicarskoj, Americi itd. Skoro da i nema grada u Hrvatskoj da u njemu ne živi bar jedan Vukanovčar.Nije zanemarljivoni da je iz svake obitelji u Vukanovcu bar jedan član dragovoljac i branitelj iz Domovinskog rata, pokazavši tako kako se voli i poštuje Domovina.
