Kvalitetu života u nekoj zemlji ne određuje samo visina plaće, kaže stručnjak za menadžment koji živi u Varaždinu, a radi u Strahonincu pokraj Čakovca. Planirao je ostati samo godinu dana, no predomislio se.
– Kako sam završio u Hrvatskoj? Duga je to priča – kaže Patrick Galeski, 35-godišnjak iz Kanade koji je u Hrvatsku doputovao prije osam godina kako bi stažirao i dovršio magisterij iz latinskoameričkog menadžmenta. I ostao je. Danas radi u tvrtki Superna u Strahonincu pokraj Čakovca.
– Želio sam zapravo otići u Meksiko, Argentinu ili neku drugu zemlju u kojoj se govori španjolski. Moj fakultet nije imao kontakata u Latinskoj Americi, pa sam se morao sam pobrinuti za stažiranje. Nisam znao gdje početi. Javila mi se prijateljica iz Hrvatske Andrea Vugrinović i rekla da ne zna o mogućnostima zaposlenja u Latinskoj Americi, ali da bi joj bilo drago da dođem raditi s njom na EU projektima. I tako sam 2006. stigao u Varaždin. To je sudbina jer je Hrvatska bila posljednja zemlja u koju sam mislio putovati – kaže.
Upoznao suprugu s kojom je dobio kćer
Mislio je ostati godinu dana, no dobio je dobar ugovor. Upoznao je buduću suprugu Jelenu (32). Dobili su kćer Erin. Od 2012. radi u Superni kao suradnik za međunarodne odnose. Direktorica mu je Andrea Vugrinović, ona ista koja mu je i predložila dolazak u Hrvatsku. – Prva tri mjeseca bio sam potpuno izgubljen. Mučio me i običan odlazak u trgovinu. No, s vremenom je sve postajalo lakše zahvaljujući učenju jezika – kaže i dodaje da ga najviše zezaju padeži. Najveća razlika između života u Kanadi i Hrvatskoj je, smatra, u zajednici.
– Susjedstvo je u Kanadi samo područje s mnogo kuća. Neki ni ne znaju tko su im susjedi, a ovdje nije tako. Tu sjedneš u kafić i započneš razgovor s ljudima koje ne poznaješ – kaže. A najveća sličnost, pitamo ga. Hm… – Možda potreba da se pomogne drugima. Tako je i ovdje i u Kanadi – ističe.
U Kanadi su veće mogućnosti za posao. I plaće su bolje, no veće su i cijene. – Možete raditi kao odvjetnik i opet imati minus na računu zbog duga za studij, računa i stanarine – napominje. Kvaliteta života u Hrvatskoj je, smatra, možda čak i bolja nego u Kanadi. Sigurno je i čisto. Zdravstveno osiguranje je odlično. I vrtić. Kvalitetu života u nekoj zemlji ne određuje, smatra, samo visina plaće. O krizi kaže da je važna spremnost na reforme i promjene. I da, nedostaje optimizma.