Prije dvije godine napravili smo intervju s Alenom Hrušoci i Željkom Jagecom u kojemu smo pisali u uspjesima mlade atletičarke iz Nedelišća. Alena je nastavila svoj niz uspjeha najprije plasmanom na Svjetsko juniorsko prvenstvo u Eugenu u SAD-u, a zatim i plasmanom u polufinale.
Ovaj veliki rezultat bio je povod da se još jednom nađemo s Alenom i pitamo ju kako je bilo na Svjetskom prvenstvu i što namjerava dalje u svojoj karijeri.
eMedjimurje: Čestitke na plasmanu u polufinale Svjetskog prvenstva za juniore, kako je bilo u Eugeneu?
Alena: Meni je bilo super, završila sam 17. Istrčala sam dvije trke, kvalifikacije i polufinale i mislim da sam ih jako dobro odradila. Razlika ovih utrka bile su samo 22 stotinke. Rekla bih da sam psihički bila spremnija za drugu utrku. Zadovoljna sam s obzirom da je to bilo dva dana za redom na što nisam naviknuta.
eMedjimurja: Kako je osim sportskog dijela bilo u SAD-u? Kako je bilo nastupati na stadionu gdje se održava natjecanje Dijamantne lige?
Alena: Cijeli put do tamo ukupno je trajao oko 35 sati, a od toga 14 sati su bili letovi. Mi smo jedna mala reprezentacija i sve je bilo vrlo organizirano. Nije bilo nekih posebnih problema. Malo nas je pa se držimo zajedno. Meni je tamo bilo super. Stadion na kojemu smo trenirali mogu reći bio je elitni stadion, a taj na kojemu se održavalo natjecanje je prekrasan stadion, najbolji definitivno koji sam ikada vidjela.
Natjecanje je bilo jako dobro organizirano, a moja je jedina pritužba što su nas puštali samo pet minuta prije utrke i nismo mogli ništa isprobati. Ostalo sve je bilo savršeno: i masaže i led i hrana. Atmosfera je bila odlična, ljudi su gostoljubivi, stvarno su zainteresirani za atletiku za razliku od nas u Hrvatskoj.
eMedjimurje: Pri kraju si svog atletskog juniorskog staža, koliko si zadovoljna rezultatima?
Alena: Mislim da bih morala biti jako zadovoljna ostvarenjima. Imali smo mi i veće planove, ali dogodila se prošlogodišnja operacija. Vratila sam se jača i ovu sezonu nisam mogla bolje odraditi. Bilo je problema i ove sezone što se tiče ozljede, bila je i promjena trenera. Aleksandar Puklavec je to jako dobro odradio sa mnom. Zahvalna sam mu što me preuzeo u najtežim trenucima. S njim sam krenula ispočetka jer sam bila ozlijeđena u trećem mjesecu, nisam mogla dobiti boljeg trenera.
eMedjimurje: Kakavi su atletski planovi za dalje?
Alena: Nemam nekakave velike planove, jednostavno odrađivati i dati sve od sebe pa koliko bude, nadam se da će biti brže, puno brže od ovog što sam trčala ove sezone. Idem na studij u Ameriku, nadam se da će mi tamo biti omogućeno treniranje da jednostavno dam sve od sebe i iskoristim maksimum.
Najbolja ponuda koju trenutačno imam je iz Louisiane. Što se tiče studijskog programa prve dvije godine su opće, a nakon toga imam plan studirati veterinu ili rad s djecom s posebnim potrebama. Nešto u tom smjeru, imam još dvije godine za odlučiti, to ćemo vidjeti.
eMedjimurje: Kakva je bila podrška okoline na tvom atletskom putu?
Alena: Moram reći da sam imala veliku podršku roditelja, klub je jako puno pomogao, isto tako moj dečko i njegovi roditelji, sama sam nešto pokrivala. Tu nije bilo nikakvih problema. Dobila sam donaciju i od našeg trenera Gorana Oreškog i ovim putem se i njemu zahvaljujem i svima koji su mi pomogli. Koliko god je ta priča lijepa, divna, krasna, ali treba i financijski to podnositi jer ipak je tu i vitaminizacija i oprema i mislim da sam tu dobila maksimum.
Aleni još jednom čestitamo na atletskim postignućima i želimo joj puno uspjeha i sreće u SAD-u.