Nismo mi Međimurci baš od sporta. Zec na temfanje, gemišt i da mi je doma sjediti čini se kao idealni scenarij za nedjeljni provod. Što možda i nije loše. No zašto ne bi malo za promjenu sjeli na bicikl i otišli provjeriti o čemu to svi u posljednje vrijeme pričaju.
Priča se priča kako su Toplice Sveti Martin postale centar bicikliranja u Međimurju. Pa kako i ne bi – Međimurje je konačno dobilo mjesto na kojem se nudi ono što svakom modernom biciklistu treba, a da nije coca-cola ili neko drugo gazirano piće!
Mogli bi nabrajati i nabrajati, no od onog važnijeg treba svakako izdvojiti dvije servisne stanice za bicikle, bike praonicu, najam bicikla i opreme (pa čak i dodatne opreme kao što su kacige). Kad u sve to ubrojimo i katalog u kojem su detaljno opisane rute po Međimurju + download istih s weba – pomalo se zapitamo – zašto ljudi ne bicikliraju kad im je zapravo sve na dlanu.
Sigurno ima onih koji misle kako je biciklizam sport za turiste. Kako se biciklističke staze uređuju samo zbog potrebe turista koji dolaze iz Austrije ili možda čak neke daljnje države, no zašto pobogu? Životni stilovi se mijenjaju i samim time mijenja se način na koji doživljavamo bicikliranje. Trebamo izbrisati sliku iz glave kako je bicikl sredstvo kojem baka Mara ide na misu ili na plac. To je puno više od toga.
Iako nisu baš nadomak grada, do Toplica biciklom stižete za manje od sat i pol. Ovisno kako vozite… Sigurno će vas jedan Austrijanac prestići, možda čak i dvaput, no zbog toga ne treba odustati. Najlakši put je svakako onaj preko Murskog Središća – Hlapičine – Svetog Martina na Muri, a ako želite malo žešće zapedalirati po brdima – onda je put preko Mohokosa idealan odabir.
Kako god da ste do Toplica stigli, vrijedilo je. Ajde, ako vas je oprala kiša imate peh, no ako je samo znoj taj koji vas je osvježio na putu – onda jedan skok u bazen ili spust s toboganom neće naškoditi. Tu smo se iznenadili kako su Toplice zapravo jeftine! 50 kuna za cjelodnevnu kartu za odrasle – i to na vikend, je prava sića uzmemo li u obzir da u Sloveniji u toplicama karta seže i triput više. Bravo!
Unutarnji bazeni na žalost ne rade, no to nas nimalo ne zabrinjava jer se već u rujnu otvaraju kompletno renovirani i to sa storrytelling konceptom na temu Rudolfa Steinera. Konačno da netko u Međimurju zna cijeniti i istaknuti ono kaj mi Međimurci imamo… A imamo puno više od zeca na temfanje, Mure i Drave, par bregi i par vinara.
Kad smo kod vinara, znate da ih ima više od 30 u gornjem Međimurju? Tako smo mi nakon ručka u Toplicama (koji je bio preodličan – i platili smo samo 40 kn po osobi za roštilj kobasicu s pivom 0,3 i isto toliko za pizzu i pivo 0,3) krenuli u obilazak vinara. Najbolja opcija nam je bila Vinska kuća Hažić – nije daleko od Toplica, ali put biciklom je izazov sam za sebe! No to se definitivno isplatilo – čips od jabuke i malo domaće kapljice vina dale su nam snage da krenemo dalje! Dobro da smo se zaustavili na drugoj čašici jer pitanje kamo bi nas bicikli odveli.
Nakon ovako zabavno provedenog dana zapitam sam sebe – zašto ovo nisam prije napravio? Pa eto, nisam – ali sad znam što radim i idući vikend… Definitivno pedaliram…