Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu je donijelo rješenje o provođenju istrage protiv Stjepana Igreca (71) te austrijskog državljanina (1971.), hrvatske državljanke (1980.) i trgovačkog društva iz Varaždina zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenih djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju,
Postoji osnovana sumnja da su Igrec, rodom iz Čukovca, i austrijski državljanin sklopili ugovor kojim je dioničko društvo u većinskom vlasništvu prvookrivljenika prodalo nekretnine društvu čiji je direktor austrijski državljanim za iznos od gotovo 7,000.000,00 eura, a zatim su krajem listopada 2007. godine sklopili ugovor o razvoju projekta, kojim se drugo društvo u vlasništvu varaždinskog poduzetnika obvezalo društvu (kupcu nekretnine) pružati podršku prilikom stjecanja tih nekretnina i ishođenja pravomoćne lokacijske dozvole, ali s unaprijed stvorenim planom da se navedeni poslovi i usluge iz ugovora neće obaviti, već da će temeljem takvog fiktivnog ugovora društvo kupac nekretnina isplatiti dio kupoprodajne cijene za kupljene nekretnine drugom društvu u vlasništvu prvookrivljenika, a ne dioničkom društvu koje je nekretnine prodavalo.
Društvo kupac nekretnina je platilo drugom društvu u vlasništvu prvookrivljenika iznos veći od 3,500.000,00 kuna za neobavljene poslove i usluge čime je pribavljena protupravna korist tom društvu na štetu dioničkog društva prodavatelja nekretnina. Umanjenjem kupoprodajne cijene, drugookrivljenik je izbjegao da njegovo društvo plati porez na promet nekretnina na stvarni iznos kupoprodajne cijene te je neosnovano odbio porez na dodanu vrijednost neistinitim prikazivanjem da mu je drugo društvo obavilo uslugu čime je proračun Republike Hrvatske oštećen za više od 970.000,00 kuna.
Postoji osnovana sumnja da je prvookrivljenik u lipnju 2008. godine sklopio ugovor o prijenosu poslovnog udjela kojim je za novčanu naknadu od 13,500.000,00 kuna prenio svoj poslovni udio u trgovačkom društvu u njegovom vlasništvu na dioničko društvo u kojem je većinski vlasnik, uz obavezu da prethodno poveća vrijednost poslovnog udjela koji se prenosi, pa je u temeljni kapital društva unio nekretnine u svojem privatnom vlasništvu, ali ih je prethodno opteretio založnim pravom, zbog čega je njihova vrijednost iznosila 8,400.000,00 kuna.
Prvookrivljenik je potom te nekretnine opteretio sa dva založna prava u svoju korist s ciljem da im time prividno umanji vrijednost i da ih po tako umanjenoj vrijednosti proda, pa je 20. siječnja 2012. kao direktor dioničkog društva sklopio ugovor s trećeokrivljenicom (direktorica okrivljenog trgovačkog društva i članica nadzornog odbora dioničkog društva) kojim je dioničko društvo prenijelo stečeni poslovni udio društva u vlasništvu prvookrivljenika nominalne vrijednosti 8,400.000,00 kuna četvrtookrivljenom društvu za iznos od svega 20.000,00 kuna. Na opisani način, prvookrivljenik i četvrtookrivljeno trgovačko društvo su stekli nepripadnu korist od 13,500.000,00 kuna na štetu dioničkog društva.
