U Čakovcu je u tijeku Svjetsko prvenstvo u rukometu za juniorke na kojemu sudjeluje šest reprezentacija. Da bi sve bilo organizirano na što boljem nivou treba posložiti mnoge kockice mozaika, a jedna bitna stavka su volonteri.
Primjerice prvog dana natjecanja trebalo je organizirati 32 djece koje su izvodile reprezentativke prilikom intoniranja himni i predstavljanja. Tu su još četiri djevojke koje nose zastavu IHF-a pa dvije koje nose zastavu reprezentacija. Pa osobe zadužene za statistiku pa za VIP pa za vodu pa redari i tako redom još puno toga dan po dan.
Među njima svoju posebnu funkciju imaju mladi voditelji reprezentacija, ili kako su prozvani atašei, koji su s reprezentacijama od njihovog dolaska pa svakog dana tijekom cijelog dana njima na usluzi. Radi se većinom o djevojkama koje su aktivistice Ženskog rukometnog kluba Zrinski, uz njih tu je i nekoliko mladića, a svi oni su srednjoškolci kojima će ovakva životna škola biti vrijedno iskustvo i kvalitetan zalog za budućnost. Jasno da je vrlo bitan preduvjet dobro poznavanje jezika, komunikativnost i što bolja suradnja s reprezentacijama, a treba istaknuti Ljubicu Vrbančić koja ih je okupila.
Nekoliko svojih slobodnih dana ovi srednjoškolci su odvojili za hvalevrijedan posao, pristupačni su i nasmijani, iako su u poslu od jutra do mraka, na ponos su cijelom Međimurju kojeg trenutno predstavljaju našim rukometnim gostima. U nastavku donosimo njihove impresije što im je posao i kakva je suradnja s reprezentacijama.
Rusija: “Ispunjavamo sve što od nas traže”
Rusija, Evelina Malekoci i Marian Mišel Pintarić: “Kao ataše ruske rukometne reprezentacije dan započinjem jutarnjim buđenjem te nakon toga vodim ekipu na doručak. Ubrzo nakon doručka moram organizirati autobus koji nas vozi na trening te im osigurati sve što je potrebno. Nakon treninga odlazimo na ručak te pauzu od 2-3 sata. Prije utakmice također organiziramo autobus, vodimo ih u Čakovec i ispunjavamo ono sto traže od nas, a nakon utakmice ih smještamo u autobuse koji ih nakon toga voze u Sveti Martin.”
Rumunjska: “Prema meni se odnose kao prema članu tima”
Rumunjska, Vivan Bister: “Drago mi je da sam ataše tako ozbiljne i profesionalne reprezentacije. Imaju različite zahtjeve, ali sve sto traže je razumno. Prema meni se odnose kao prema članu tima, zajedno doručkujemo, ručamo, idemo na sastanke, gledamo prijašnje susrete protivnika i proučavamo statistiku različitih reprezentacija. Čak su mi jednog jutra svi zajedno došli do apartmana s kavom i tortom.”
Slovenija: “Igračice i njihovi treneri su vrlo simpatični”
Slovenija, Kristina Sinanović i Eneja Zadravec: “Pokret prema Toplicama Sv. Martin svakim je danom u 7 sati, kada mi vodiči odlazimo na naš zadatak, a to je voditi reprezentacije na Svjetskom prvenstvu. Svaka reprezentacija je dobila dva vodiča koji su tu kako bi olakšali igračicama i njihovim trenerima tijekom treninga, priprema za utakmice, da bi ih uputili u neko mjesto ili bilo sto bi oni zatražili. Naravno, mi vodiči imamo i slobodnog vremena kada su naše ekipe na treninzima ili se odmaraju u svojim apartmanima. Moja kolegica i ja dobile smo reprezentaciju Slovenije koja je dosad pobijedila Kinu i Tunis koji nisu bili lak protivnik. Igračice i njihovi treneri su vrlo simpatični i nadamo se da će na ovom prvenstvu postići dobar rezultat.
Brazil: “Već nas pomalo uče portugalski”
Brazil, Lucija Bujanić i Dina Glad: “Ekipa iz Brazila vrlo dobro zna engleski jezik pa nam sporazumijevanje nije problem. Malo su imali problema s privikavanjem na vremensku zonu, no sada im je već lakše. Klima im je slična kao u Brazilu tako da s time nema problema, a već nas pomalo i uče portugalski. Vrlo su ljubazni i žele čim prije razgledati Čakovec.”
Kina: “Oduševljeni su prirodnim ljepotama našeg Međimurja”
Kina, Karla Goričanec i Silvija Horvat: “Kineska reprezentacija ne zna dobro engleski, ali su zato vrlo simpatični i pristupačni. Možda ih je malo teze razumjeti, no nemam nikakvih problema kod obavljanja svojih dužnosti kao ataše njihovog tima. Vrlo su ljubazni te su oduševljeni prirodnim ljepotama našeg Međimurja. Kažu da im se ovaj kraj vrlo sviđa te da bi ga voljeli posjetiti. Uporni su i marljivo treniraju te se nadam da ce njihov trud biti nagrađen.”
Tunis: “Od jutra do večeri smo na raspolaganju ekipi”
Tunis, Tea Kovač i Karlo Kocijan: “Sastajemo se rano ujutro oko 7 sati, zatim pratimo svoju ekipu na doručak u restoran koji je dio kompleksa Toplice Sv. Martin. Ekipu vodimo na trening (Čakovec, Mursko Središće ili Sv Martin). Poslije treninga odlazimo na ručak, a zatim do apartmana u kojem smo smješteni.
Svaki drugi dan nakon popodnevnog odmora ekipe odlaze na utakmicu, naravno u našoj pratnji. Navečer odlazimo kućama na zasluženi odmor kako bi drugi dan opet mogli biti na raspolaganju svojim ekipama.”
