“Accredo” centar izgrađen je 2007. godine u Zasadbregu te je uvelike prepoznatljiv u organizaciji širokog spektar evenata poput: team buildinga, seminara, školskih izleta, rođendana. Iskustvo od 15 godina u organizaciji različitih programa (team buildinga i pustolovnih programa) vlasnik tvrtke Accerdo d.o.o. Vanja Tarandek prenaša i ostalim adrenalinskim paintball klubovima u Hrvatskoj i susjednim zemljama.
U pratnji Vanje prošlog tjedna ekipa portala eMedjimurje.hr zaputila se u potragu za novim pustolovnim programima koji će u budućnosti predstavljati novu paletu usluga i time obogatiti već bogatu turističku ponudu samog Accreda.
Prva destinacija bila je Lika točnije pitoreskno seoce Podlapači koje se nalazi u blizini grada Udbine uz sam rub Krbavskog polja. Ondje je ovih dana otvoren Paintball klub Udbina prvi takve vrste u Lici i jedan od rijetkih u Hrvatskoj jer je otvoren u pravoj ličkoj divljini. Vlasnik i začetnik je Nikola Mažar Boban, inače predsjednik lovaca grada Udbine koji se bavi obiteljski turizmom već dugi niz godina. Nikola i njegova supruga Ivanka dočekali su nas u lovačkom domu smještenom u Podlapači inače rodnom selu američkog senator Marka Begića. Paintball klub dio je avanturističkog turizma kojeg nudi obitelj Mažar.
Boban ispred slike iz međimurske povijest: “Pogibija Nikole Zrinskog u lovu na vepra”
Osim paintballa, obitelj Mažar u svojoj ponudi avanturističkog turizma ima i vožnju kroz strmu ličku šumu terenskim vozilom. S njima smo se uputili na put kroz povijesnu cestu kroz Liku do Dalmacije tzv. Majstorskom cestom. Vožnja kroz velebitsku transverzalu na relaciji Sv. Roko-Mali Alan-Obrovac bila je puna avanturističkog duha što možete pogledati i u fotogaleriji. Majstorska cesta duga je 41 km izgradio ju je poznati graditelj planinskih cesta Josip Kajetana Knežića. Cesta se radila 13 godina, a svečano je puštena u promet 1832. god. U ugodnom društvu obitelji Mažar proputovali smo kroz trasu po strmoj velebitskoj padini s brojnim serpentinama između klisura i kukova.
Kroz povijest se tom cestom osim trgovačkog i turističkog od početka odvijao i poštanski promet između Beča i Zadra. Ranija povijest RH bilježi ružne uspomene na domovinski rat što smo mogli i sami posvjedočiti tijekom putovanja – brojni spomenici ratnim herojima nalaze se uz cestu, a znakovi za mine još uvijek se nalaze cijelim putem. No Park prirode Velebit obilat je čudnovatom krškom prirodom.
Jedan od krškog fenomena na Velebitu su Tulove grede Duge su 1 km te s najvišim vrhom 1120 mnv
Gorski krajolik ostavili smo iza sebe jer je u nama bilo još avanturističkog duha. Spuštajući se niz majstorsku cestu pogled nam je sezao sve do Obrovca u korito rijeke Zrmanje.
Put nas je iz kršnog Velebita odveo u Pridragu u posjet uspješnim maslinarima i uljarima Martinu i Marinu Senkiću. Šetajući maslinicima ovog vrijednog dvojca, oca i sina saznali smo da su masline posadili 1997. godine prvih 160 stabala, dok danas imaju preko 4000 stabala maslina. Marin nam je tada rekao da se odlučili za ekološku proizvodnju i sadnju domaće sorte maslina oblica jer je ona najotpornija na sušu, hladnoću i najbolje uspijeva na kršnim terenima.
Kvaliteta hladno prešanog maslinovog ulja iz OPG-a Marina Senkića dokazana je brojnim priznanjima na međunarodnim natjecanjima, a mi samo smo se sami uvjerili kušajući ga uz ribu s Karinskog mora.
Prvi dan je bio prekratak i mi smo se morali oprostiti s našim domaćina obitelji Mažar i Senkić. Tražeći novi vid adrenalinskog turizma put nas je naveo preko granice u susjednu BIH, kod Bože Rimca u grad Livno.
Božo nas je odveo na put sa svojim terencem iznad Livna u potragu za krdom “Livanjskim divljih konja”
Na početku naše avanture prema visoravni Kruga, Božo nas je upozorio da možda nećemo naći livanjske ljepotane s obzirom na to da se krdo divljih konja seli u potrazi za dobrom travom, soli i vodom. Nakon dva sata vožnje na ogromnim prostranstvima netaknute prirode Livanjskog polja pronašli smo opuštajući mir koji vlada ovim područjem.
Očaravajući prizor galopa dvije stotine divljih konja impresionirao nas je i ostavio bez teksta
Divlji konji na ovim prostranstvima, skoro pedeset godina žive pod otvorenim nebom, prepušteni sami sebi, nemilosrdnim vremenskim uvjetima, jakim zimama i napadu divljih životinja kojih u okolnim šumama ima mnogo. Kao što nam je Božo tada rekao opstali su samo zahvaljujući predjelima koji su bogati travom. Livanjski konji jedno su od rijetkih krda divljih konja u Europi te su svjetska atrakcija i zaštićeni zakonom BIH.
Nakon galopa livanjskih konja spustili smo se do ranča “Lištanac” udaljenog 20-tak km od Livna čiji je vlasnik Božo. Na obiteljskom ranču obitelji Rimac nude se brojne gastronomske delicije koje sami proizvode a najpoznatiji je domaći livanjski sir. U prekrasnom okruženju Livanjskog polja nalazi se adrenalinskim paintball klub kojeg vodi sin Bože Rimca, Ivica.
Naš put morao je završiti, no već smo se pridbilježili za buduću adrenalinsku turu u organizaciji Accereda.