Michael Schaubek (67) na zidu drži dva plakata. Na jednom je kokoš, a na drugom pijetao. Na svakom su ispisane poželjne mjere. Visina, širina, boja i kratki opisi puni pridjeva. Glatko, bujno, razvijeno… Michael je jedan od najuspješnijih uzgajivača šampionskih primjeraka međimurske kokoši, za koju su propisane osobine koje iz izdvajaju od ostalih pasmina.
Taj Nijemac već desetak godina živi u Hemuševcu, odakle je rodom njegova supruga Marija. Otkako su se kao umirovljenici tu doselili, okrenuli su se uzgoju malih životinja, a najbolje rezultate postižu upravo s međimurskim kokošima.
– I u Njemačkoj sam imao male životinje, najviše peradi. Radio sam kao slastičar, a uzgoj mi je bio hobi, baš kao i danas ovdje u Međimurju. Uvijek sam imao svježa jaja za kolače – smije se Michael, koji priznaje da takve lijepe pasmine kao što je međimurska kokoš u Njemačkoj nije vidio.
Jednogodišnji pijetao osvojio je nedavno prvo mjesto i titulu šampiona na izložbi malih životinja u Nedelišću. – Pogledajte ovu crvenu krijestu, visoki rep, podignuta prsa – ponosno pokazuje šampiona. Na žalost, unatoč nagradama i titulama, taj šampion ne može postići neku visoku cijenu na tržištu. Kad bi ga danas prodavao, Michael bi mogao dobiti oko 150 kuna. Unatoč problemima s kralježnicom, ne gubi volju za poslom. Nedavno je čak nabavio i inkubator za jaja. Supruga Marija se ne buni. Vidi da Michael uživa.
Upoznali su se u Frankfurtu, gdje je ona radila. Razmišljali su gdje će u mirovinu. Odlučili su se za Hemuševec. Michael je ozbiljnije uzgoju prionuo prije pet godina, kad je upoznao poznatog uzgajivača Alojza Zvonara iz Donje Dubrave, koji je najzaslužniji za populaciju te pasmine. Prvi pokal osvojio je 2010.
Zaredali su odlasci na izložbe u Nedelišće, Ivanec i Bjelovar. Već 2011. godine osvojio je tri priznanja. Uzgajivači napominju da međimursku kokoš, koja je robusna, odlikuje kvalitetno meso i visoka nesivost. Godišnje snesu između 180 i 210 jaja. Mogu biti u jarebičastoj, narančastoj i tzv. pšeničnoj boji.
